GUNDULIĆ, Ivan (Đivo Franov)

GUNDULIĆ, Ivan (Đivo Franov), pjesnik (Dubrovnik, 9. I. 1589 - Dubrovnik, 8. XII. 1638). Iz stare plemićke obitelji, u Dubrovniku stekao klasičnu naobrazbu a potom obnašao različite upravne dužnosti. Stihove piše od rane mladosti ali su, s izuzetkom Ljubovnika sramežljivog i četiri od deset pastorala, do Pjesni pokornih kralja Davida ostali »u tminah«, vjerojatno željom pjesnika zaokupljena katoličkom obnovom. Svojim najambicioznijim djelima, misaonom poemom Suze sina razmetnoga, pastoralno-mitološkom igrom Dubravka i epom Osman, Gundulić je još za života stekao slavu, a od XIX. st. smatra se jednom od okosnica nacionalne knjiž. tradicije. Suvremena je znanost donekle korigirala mišljenje o Gundulićevoj iznimnosti, ali i potvrdila fundamentalni status njegova djela u hrv. književnosti baroka.

Gundulić je Krleži česta, obično uzgredna tema: kao metafora jedne književne paradigme, stup »vertikale maglenih snova o slavenstvu« ili kultno mjesto nacionalne tradicije. Spočitavajući mu »kontrareformacionu perspektivu« K. je i Dubravku, za koju sam kaže kako je »himna Slobodi kakvih u evropskim književnostima onog doba mnogo i nema«, dapače da pripada korpusu »10 - 15 komada našeg klasičnog repertoara«, relativizirao proizvoljnom paralelom s »osamdeset godina starijom« Držićevom Tirenom, što je samo jedna u nizu Krležinih neopreznih ocjena o Gunduliću i »književnom Dubrovniku« njegova doba.

R.