MAŽURANIĆ, Ivan

traži dalje ...

MAŽURANIĆ, Ivan, pjesnik i političar (Novi Vinodolski, 18. VIII. 1814 - Zagreb, 4. VIII. 1890). Gimnaziju polazio u Rijeci i Zagrebu, diplomirao na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji, a potom radio kao advokat u Zagrebu i Karlovcu. Nakon povratka ustavnog doba (1860) počeo politički djelovati kao pripadnik Narodne stranke; postao hrvatski kancelar u Beču. God. 1873-80. bio je hrvatski ban, prvi pučkoga podrijetla, za čijega su mandata pokrenute važne reforme. Književnim se radom bavio desetak godina, a najvrednija su mu djela nadopuna Gundulićeva Osmana (1844) i epski spjev Smrt Smail-age Čengića (1846), jedno od najznačajnijih djela hrvatske književnosti XIX. st., u kojem je na višu razinu podigao jezično-stilsku tradiciju usmene i dubrovačke književnosti.

Po Krleži, Mažuranić kao pjesnik pripada prvoj fazi hrvatske romantičarske književnosti, zajedno s Preradovićem, a spjev Smrt Smail-age Čengića drži zakasnjelom »protuturskom filipikom«. Cjelokupno Mažuranićevo stvaralaštvo ocjenjuje više kao književno-povijesni i udžbenički spomenik naše kulture, nego kao estetski vrijedno književno djelo (Zašto je Vladimir Nazor umirovljen?, Književna republika, 1926, knj. 3, br. 3). K. nije imao razumijevanja ni za Mažuranićev politički rad, držeći ga tek etapom u »začaranom krugu opredjeljivanja između Beča i Pešte«, a način na »koji je preko Beča postigao svoju blistavu karijeru« čini mu se »nespojiv sa boljim običajima« (Teze za jednu diskusiju iz godine 1935, Nova misao, 1953, 7). Sklon Starčevićevoj kritici oportunizma, Mažuranićeva posebno, K. ga je negativno portretirao i u Baladama Petrice Kerempuha (1936).

M. Šel.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

MAŽURANIĆ, Ivan. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 13.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1878>.