PICASSO

PICASSO (pravo prezime Ruiz), Pablo, španjolski slikar (Malaga, 25. X. 1881 - Mougins, 8. IV. 1973). Školovao se u Barceloni i u Madridu, djelovao u Parizu (prijatelji su mu M. Jacob i G. Apollinaire). U ranom razdoblju slikao prizore s pariških ulica i motive iz cafe-chantanta (utjecaj Toulouse-Lautreca), u plavoj fazi (1901-04) ljude skrhane bijedom (Stari gitarist, 1903; Žena koja glača rublje, 1904) izražavajući njihovu osamljenost monokromnim tonalitetima, a u ružičastoj fazi (1904-07) poetizirani svijet cirkuskih artista (Harlekinova obitelj, 1905). Kubističko razdoblje, koje je značilo prekretnicu i u evropskom slikarstvu, započelo je njegovom slikom Gospođice iz Avignona (1907), djelom snažna izraza s obilježjima crnačke plastike. Potaknut Cézanneom i primitivnom umjetnošću (Drijada, 1908) razradio je, zajedno sa G. Braqueom, metodologiju analitičkoga i sintetičkoga kubizma i tehniku kolaža (Portret A. Vollarda, 1910; Boca, čaša i violina, 1913). Nenadmašiv u transformacijama slikarskog izraza, ostvario je (1917-23) i klasicističku fazu (Tri žene kod izvora, 1921) ne prekidajući sa svojim kubističkim iskustvima (Tri muzičara, 1921; Mandolina i gitara, 1924) koja je primjenjivao i u skulpturi (Glava žene, 1909; Studija, 1930). Najpoznatija mu je slika Guernica (1937), ekspresionistički izražena tema iz španjolskoga građanskog rata.

U eseju Marginalija uz slike Petra Dobrovića (Savremenik, 1921,4) Krleža je napisao: »Može se o dekadentnom Zapadu imati mišljenje pozitivno ili negativno, ali treba priznati da u estetskom sistemu poznatom pod imenom Pabla Ruiza Picassa ima mnogo sugestivne ljepote. Njegova bolesna, rahitična i polomljena djeca, linearnost njegovih nagih cirkusantkinja, njegovi harlekini, klauni i artisti, bolećive očne šupljine njegovih bijednika iz tzv. plave faze, sve to djeluje kao dokument doživljaja i kao virtuozan crtež nabačen s iskrenom jednostavnošću.« Picassov prijelaz od lirskih na »kubističke akcente« K. prati na djelima koja su nastajala 1906-09, a kubizam klasičnih oblika »kristala, oktaedara i kubusa« analizira na slici Maisons à Horta (1909).

BIBL. M. K.: Razgovor o pedesetogodišnjici apstraktnog slikarstva, Eseji IV, SDMKZ, sv. 21, Zagreb 1963; Varijacije na temu o umjetničkom stvaranju, Eseji VI, SDMKZ, sv. 24, Zagreb 1967.

M. Pet.