PLANCK, Max

traži dalje ...

PLANCK, Max, njemački fizičar (Kiel, 23. IV. 1858 - Göttingen, 4. X. 1947), utemeljitelj kvantne teorije, radio također na teoriji kemijske ravnoteže i formuliranju termodinamičkih principa. Dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. U Kalendaru jedne bitke godine 1942 (Republika, 1953, 2-3), dijelu ratnog dnevnika, Krleža bilježi (20. IX. 1942) veći zapis o gostovanju M. Plancka na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (predavanje je održao 15. IX). Povod zapisu je recenzija D. Uvanovića o Planckovu predavanju (Hrvatski narod, 16. IX), koju K. smatra neprimjerenom i smiješnom. Da bi pojačao polemički efekt svojeg obračuna s recenzentom, K. nadovezuje na jezično-stilsku kritiku Uvanovićeva teksta duhovitu primjedbu da je Planck stigao u Zagreb na temelju nesporazuma. Na Planckovu primjeru varira svoju omiljenu temu: nepremostiv jaz između našega provincijalnog mentaliteta (koji ne razlikuje Plancka, Plankera ili Pauckera) i nedostižnoga svjetskog duha. S druge strane daje skicu demoraliziranog fizičara koji »kao naučna ustanova još postoji po zakonu inercije«, koji je izgubio sina u ratu 1914. i gladuje u današnjoj Njemačkoj. Unatoč svim nesporazumima i bespredmetnosti kvantne teorije u ratnim uvjetima, Planck je otputovao iz Zagreba kao »labud čitave jedne male kozmogonije«.

Ma. Sta.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

PLANCK, Max. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.5.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/1998>.