ŠANTIĆ, Aleksa

traži dalje ...

ŠANTIĆ, Aleksa, književnik (Mostar, 27. V 1868 -Mostar, 2. II. 1924). Pisao elegične ljubavne i rodoljubne pjesme te dramolete u stihu (Pjesme, 1891, 1895, 1901, 1908; Pod maglom, 1907; Hasanaginica, 1911; Na starim ognjištima, 1913). Prevodio H. Heinea, F. Schillera i dr.

Šantić je cijenio Krležinu poeziju. U pismu V. Ćoroviću, uredniku Književnog juga, iz listopada 1920, govoreći o Vojnoviću, Domjaniću i Nazoru, ističe: »No čini mi se da će im svima odnijeti barjak g. Miroslav Krleža, sudeći po ovoj njegovoj lepoj pesmi ’Sodomski bakarni’ i onom njegovom ’Panu’ što je u knjizi, čini mi se, prošle godine štampan. Ovaj je čovek od budućnosti, i ima sve uslove da postane veliki pesnik«. (N. Ljubinković, Nepoznata Šantićeva pisma, Putevi, 1968, 6). K. je posjetio Šantića u travnju 1923. i razočarao se jer se bard njegove mladosti, čije je stihove čitao po peštanskim kavanama, još uvijek zanosio dekorativnom romantičnošću koju je on prevladao i »prebolio još kao deran«. Tim je susretom potaknut članak Aleksa Šantić (Književna republika, 1924, knj. I, br. 3) u kojem se od Šantića oprašta s neugodnim osjećajem da su »lovorom ovenčani prvaci i pesnici ljudi kratkovidni provincijalni trgovački pomoćnici, intelektualna sirotinja«. Članak je bio povodom mnogih napada na Književnu republiku (V. Lunaček, J. Palavestra, I. Nevistić, M. Ćurčin).

M. Mat.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

ŠANTIĆ, Aleksa. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.12.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/2175>.