TASSO, Torquato

TASSO, Torquato, talijanski književnik (Sorrento, 11. III. 1544 - Rim, 25. IV. 1595). Njegovo stvaranje obilježava prožimanje visoke renesanse i novoga baroknog kretanja potaknuta katoličkom obnovom nakon Tridentskoga koncila (1545-63). Pisao je liriku, epiku, prozne dijaloge za dvorsku i učenu publiku, a najznačajnija su njegova djela pastirska dramska igra Aminta (1573) i ep Oslobođeni Jeruzalem (1575). Krleža je zaokupljen Tassom potkraj 1942. i spominje ga u okviru medicinskih tema kao slučaj koji svojim rasponom ponajbolje pokazuje otvorena pitanja paracelzovskoga razdoblja u povijesti medicine. Smatra da se njegov slučaj ne može protumačiti stereotipno, isključivo s kliničkoga stajališta kao duševna bolest. Opisujući Tassove halucinacije K. napominje kako je riječ o svakodnevnim, »upravo banalnim utvarama« koje u to doba muče maštu najprosječnijega suvremenika. Stoga Tassovo melankolično-paranoično stanje tumači kao znak koji sa stajališta povijesti kulture predstavlja »pjesnički odraz strave u kojoj se davila čitava Evropa«.

BIBL. M. K.: O Paracelzu, Eseji II, SDMKZ, sv. 19, Zagreb 1962.

De. D.