Bečke varijacije

»BEČKE VARIJACIJE«, članak objavljen u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 3, a zatim u knjizi Evropa danas (Zagreb 1935). Prikazujući karnevaleskni smrtni hropac bečkoga civilizacijskoga modela pred sve većom najezdom fašizma - to je vrijeme plimnih valova štrajkova koje je vladajuća reakcija vojskom i oružjem smirila - Krleža »citira« druge pov. slojeve (npr. 1848) i slične manifestacije kako bi zapravo upozorio na perpetuiranje povijesti, na njezino cikličko ponavljanje, na konstantnu prisutnost ljudske gluposti, na ustrajnost i nesalomljivost malograđanskoga modela egzistencije i polit. konzervativizma. Onda, 1848, to je bilo u stilu Jelačića, a osamdesetak godina poslije, protagonisti kao takvi irelevantni su, bitne su njihove funkcije. Metoda i cilj reakcije slični su: za »svetu stvar domovine«, a zapravo protiv napredne socijalističke ideologije. U drugome dijelu napisa Krleži je Beč sinonim vječnoga gubitnika koji od davne prošlosti (1618) do danas (1934) »pleše u sjeni vješala i uz grmljavinu topova« svoje valcere. Fraza o »austrijskoj kulturnoj misiji na Dunavu« tako postaje anakronizam u svjetlu »obrata stvari u Rusiji«. Propada i bečka socijaldemokracija koju Hitler hoće »da nabije na kolac«. Na liniji te problematike napis tematizira slično problemsko područje kao i članak Amsterdamske varijacije (Danas, 1934, knj. I, br. 2), pitanje rasula socijaldemokratske Druge internacionale.

C. Ma.