Illustrissimus dominus Battorych, nobtilis sine nobilitate (S. Nob)

»ILLUSTRISSIMUS DOMINUS BATTORYCH, NOBTILIS SINE NOBILITATE (S. NOB)«, članak objavljen u Književnoj republici, 1924, knj. I, br. 3. Taj pamflet (takvim ga je okarakterizirao poslije i sam Krleža) napisan je povodom izlaska Gjalskijeve zbirke novela Ljubav lajtnanta Milića, s posebnim osvrtom na njegovu Rukovet autobiografskih zapisa, objavljenu na kraju knjige. Ironizirajući Gjalskoga, »mladog nazovi-plemića« iz vremena njegova školovanja u Beču i kretanja u snobovskim krugovima, iz čije autobiografije izbija »malograđanska zatucanost«, »mentalitet nagodbenjačke dekorativnosti« te »fiktivna plemenitaška samoobrana i lažljivost« i nesnošljivost prema boljševičkoj revoluciji, K. smatra da sve »to treba minirati, baciti u zrak i zgaziti«. Pišući o književnome djelu Gjalskoga (»beamtera« i »jadnog kraljevskog perovođe«) K. naglašava kako se netko tko se želi istinski baviti propadanjem plemstva ne može »zanositi lepljivom, slatkom, epigonskom, sentimentalnom turgenjevšćinom«. Suprotno tomu, po Krležinu mišljenju, trebalo bi sagledati realnost bijede i satiričkim žalcem reljefno oblikovati glavne junake. Na kraju, K. naglašava da je Gjalskome (slično kao i Preradoviću, Mažuraniću, Šenoi, Vojnoviću) ugled književnika više osigurala građanska čast i počasti negoli stvarna vrijednost njegova literarnog opusa.