Iz knjige Izlet u Madžarsku 1947

»IZ KNJIGE IZLET U MADŽARSKU 1947«, putopisna proza objavljena u Republici (1953, 12). U knjizi Putovanja. Sjećanja. Pogledi (Sarajevo 1985) objavljena je pod nazivom Izlet u Madžarsku 1947. U vrijeme publiciranja moglo se po naslovu pretpostaviti da je to tek fragment opširnijeg djela koje će kasnije biti objavljeno u cjelini, što međutim do kraja Krležina života nije uslijedilo. Tekst se ne može smatrati putopisom u klasičnom značenju te literarne vrste. U njemu pretežu elementi memoarske literature inspirirani ljudima i doživljajima u godinama provedenim na školovanju u Madžarskoj. U napisu je K. obradio refleksije s putovanja po Madžarskoj travnja 1947, kamo je otputovao kao član delegacije Saveza književnika Jugoslavije na poziv Madžarsko-jugoslavenskog društva u Budimpešti. U susjednoj zemlji proveo je dva tjedna, najdulje u Budimpešti i Pečuhu, gradovima za koje ga vezuju godine provedene u vojnim učilištima. Svoje dojmove K. je prvi put objavio gotovo sedam godina nakon putovanja, u vrijeme kada su se društvene i političke prilike u Madžarskoj temeljito izmijenile. U tom razdoblju 1948. Madžarska je proglašena narodnom republikom, ukinut je višestranački sustav, a nakon ujedinjenja Komunističke partije Madžarske i Socijaldemokratske stranke vlast je preuzela novostvorena Partija madžarskih trudbenika pod vodstvom Mátyása Rákosija. Iste godine Partija madžarskih trudbenika jedan je od potpisnika Rezolucije Informbiroa, a 1949. isceniran je proces Lászlu Rajku. U takvoj novonastaloj unutrašnjoj društveno-političkoj atmosferi i konstelaciji odnosa prema Jugoslaviji, tekst Iz knjige Izlet u Madžarsku 1947 ni izdaleka nije nosio čar neposrednog zapažanja i doživljaja društvene aktualnosti, kao što je svojedobno donosio putopis Izlet u Rusiju.

Tekst sadržava tri gotovo samostalne cjeline: Na povratku s reminiscencijama na hrvatsko-madžarske odnose u prošlosti, Pečujska balada sa sjećanjima na godine mladosti provedene u kadetskoj školi i u Ludoviceumu s uspomenama na školovanje u vojnoj akademiji. Ako tekst i nema čar neposrednog doživljaja i dojmova putopisca o zemlji, ljudima i vremenu, sadržava bar dvije izuzetne autobiografsko- memoarske i književnopovijesne kvalitete. Jedna je da je u ovom napisu sadržano gotovo sve što je K. objavio o svom školovanju u Madžarskoj, o odsudnim godinama svog formiranja u mladosti. Upravo ova, krležijanskom erudicijom napisana sjećanja s izvanrednim lirskim pasažima o godinama školovanja pružaju niz podataka koji objašnjavaju kasnija literarna opredjeljenja, poprišta i osobe Krležina proznog i dramskog opusa. Druga su posebna vrijednost i zanimljivost ovog teksta opširne reminiscencije na boravak u Beogradu 1912. i opis motiva i pojedinosti bijega s akademije Ludovike, što K. niti u jednome svom tekstu nije tako podrobno objasnio. Sve to tekstu Iz knjige Izlet u Madžarsku 1947 daje kvalitetu i značenje koje nadilazi zahtjeve što se postavljaju konvencionalnoj putopisnoj prozi.

LIT.: M Vaupotić, Novele i putopisi, u knj. Siva boja smrti, Zagreb 1974, str. 259-260; isti, Furioso Danubiano Miroslava Krleže, Miroslav Krleža 1973, Zagreb 1975, str. 523; S. Lasić, Krleža. Kronologija života i rada, Zagreb 1982, str. 343-344; I. Lőkös, A. Magyar-Jugoszláv Társaságés a D>éli Csillag a jugoszláv irodalom magyar recepciójáért, Magyarés délszláv irodalmi tanulmányok, Budapest 1984, str. 519.