Kako je doktor Gregor prvi put u životu susreo Nečastivoga
traži dalje ...»KAKO JE DOKTOR GREGOR PRVI PUT U ŽIVOTU SUSREO NEČASTIVOGA«, fragment iz ciklusa o Glembajevima, prvi put objavljen u Književniku 1929, 5, zatim u knjizi Novele (1937) a kao dio ciklusa objavljen u knjizi Glembajevi I-II (Zagreb 1945).
U kratkoj bilješci na početku teksta navodi se da »nam je« doktor Gregor, uz mnogobrojne cigarete i piće, ispričao svoj doživljaj u Moskvi oko 1925. Pripovjedač, poklonik hegelovskog idealizma, a ujedno i garibaldinizma (tj. jugoslavenske ideje, kako se ona u to doba manifestirala), za drugoga balkanskog rata plovi između Pireja i Soluna. On je Hrvat, rođen u Beču, a pripadnik je srpske vojske. Uz teško bolesnu djevojčicu na palubi pojavljuje se Nečastivi koji izjavljuje da je doktor medicine, a u razgovoru s Gregorom ponaša se kao vrlo kulturan pariški đak. Nadnaravno je, međutim što mu je poznat pripovjedačev doživljaj s kote 953 (o kojemu Gregor nije nikome pripovijedao), kad su mu naredili da strijelja mladog Arnautina. Zbog oklijevanja da to učini, zamalo je i sam bio ubijen. U Solunu Gregor je svjedok hitrom obračunu četvorice grčkih vojnika s nepoznatom žrtvom u mraku: »od te solunske noći datira moje vjerovanje u Njega.«
Ova eliptična priča, nekarakteristična zbog aluzivnog, neizravnog načina na koji autor iznosi svoju ideju, očito je asocijacija na Krležinu vlastitu prisutnost u Makedoniji za balkanskog rata, a i na »izlet u Rusiju« koji mu je otvorio novu, subjektivnu perspektivu na odluke iz prošlosti. Nasilje, umiranje, tragično suočenje s nemogućnošću izbora, svjedokov osjećaj suodgovornosti - sve to govori o pripovjedačevoj želji da se izvuče iz svoga moralnog angažmana. Na balkanskom području, gdje se priča zbiva, humanistički i lucidni stav Nečastivoga kad se »prvi put« Gregor s njim susreće, očito će ostati trajnim iskušenjem.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.
Kako je doktor Gregor prvi put u životu susreo Nečastivoga. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 8.11.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/474>.