Kaos

traži dalje ...

»KAOS«, ciklus pjesama, prvotno objavljen pod naslovom Haos u Lirici, Zagreb 1919 (samo je pjesma San objavljena prije u Plamenu, 1919, 11), zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932) te konačna verzija ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Ciklus obuhvaća pjesme: Kaos; Tužaljka nad mrtvim danom; Ja Tebi pjevam, Gospode; Pjesma Bogovima i jednom Bogu; Varijante jednoga dana; Riječ Mati Čina; U očekivanju nečega; San; Podne; U predvečerje; Uzrujano sumračje; Pjesma Njemu koga nema: Kriza, Desperatna premisa, Bespomoćna sinteza, Posljednji sud, Revolta. Kao čitava zbirka Lirika i ovaj se ciklus odlikuje patetičnošću ničeovske provenijencije, himničnošću verhaerenovskog i vitmanovskog tipa, slično tadašnjoj »aktivističkoj« njem. poeziji, prevladavajućim slobodnim stihom i oratorskom, eksklamativnom intonacijom te apelativnom usmjerenošću pjesme, visokim stupnjem intelektualizacije, pojmovnošću, ideologičnošću, kao i dijaloškom usmjerenošću pjesme i još uvijek ekspresionističkim karakteristikama pjesničkoga diskurza (supstantivizacija, ekstaza, grotesknost, vizionarnost, utopijska projekcija povezana s vjerom u artizam/esteticizam). U čitavoj zbirci ovaj ciklus je još uže, još striktnije tematski misaono usmjeren, pa mu je u skladu s tim naglašenija i apelativna, eksklamativna funkcija, ničeanska negacija Boga, himničnost i odičnost. Bez obzira na uža tematska određenja, ciklus Kaos još je na tragu Krležine ratne lirike svojom relativnom disperzivnošću, nepravilnom formalnom (stihovnom i strofnom) organizacijom, govornim karakteristikama i patetikom, te nekim motivskim »naslagama« što semantički pokrivaju temu uznemirenja izazvanu ratom i njegovim posljedicama. No, zamjetljiva je i težnja lirskoga subjekta da smiri antitetičnost odnosa između pov. stratuma i pov. stratificirana senzibiliteta, te logična ustrojstva svijeta s njegovom postojanošću i trajnošću, u što isti lirski subjekt doduše još ne vjeruje, te se stoga i buni. U tom je smislu ciklus zaista tematski, refleksivno, najkoherentniji i najujednačeniji u zbirci.

LIT.: Š. Vučetić, Krležino književno djelo, Sarajevo 1958; Z. Kravar, Krležina i Ujevićeva misaona lirika, Croatica 1980-31, 15-16; R.Vučković, Krležina dela, Sarajevo 1986; S. Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari, Zagreb 1987; >C. Milanja, Lirika Miroslava Krleže, Republika, 1987, 9-10.

C. Ma.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Kaos. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/485>.