Kaos

traži dalje ...

»KAOS«, pjesma prvi put objavljena u Lirici (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Haos, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom. Izvorno bez strofičke podjele, u Knjizi lirike (Zagreb 1932) pjesma je strofno organizirana, s pravilnijom rimom, pri čemu prva strofa, uglavnom, apstraktnim motivskim inventarom, tematizira apsolutnu, univerzalnu neminovnost propasti. Stoga i riječi, osobito pod utjecajem ekspresionističkog supstantiviziranja (prilozi Crno, Okrutno), postaju tematske. Druga se strofa ne razvija tipičnom Krležinom antitezom, nego zapravo proširuje tematski prostor ka sveobuhvatnosti i univerzalizaciji kaotične meljavine. No, prije toga, lirski subjekt u neku ruku »pravda« zakon kaosa intertekstualnim citatom Cervantesovih vjetrenjača koje ne figuriraju kao metafore ili metonimije (te bi boj protiv njih i bio smislen), nego su sinonimom laži, te je borba jalova i uzaludna. Na kraju, pjesma i gnoseološki funkcionira: pred strahom od smrti i zemaljskog besmisla čovjek se »ogrnuo« idolima (transcendencije) i esteticizmom (glazbom). No besmisao prožima svaki ljudski projekt, pa su i te dvije medijacije - božanstvo i esteticizam - podložne koroziji kaosa.

C. Ma.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Kaos. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/486>.