Nad grobom Vladimira Iljiča Uljanova Lenjina

traži dalje ...

»NAD GROBOM VLADIMIRA ILJIČA ULJANOVA LENJINA«, nekrolog u povodu Lenjinove smrti izvorno objavljen, pod naslovom U spomen Vladimira Ilijića Lenjina, u Borbi, 31. I. 1924, zatim, pod naslovom Lenjin, u Književnoj republici, 1924, knj. I, br. 2. Pod naslovom Nad grobom... objavljen je u Knjizi studija i putopisa (Zagreb 1939) te u knjizi Izlet u Rusiju 1925 (Beograd 1958).

Za razliku od glavnine drugih sadržaja Krležine knjige o Sovjetskom Savezu, a slično drugim člancima o Lenjinu i listopadskoj revoluciji (O Lenjinu, Domobrani Gebeš i Benčina razgovaraju o Lenjinu, O značenju Ruske revolucije u okviru imperijalizma), članak Nad grobom... ne doimlje se kao prava putopisna proza. Članak također nudi vrlo malo faktografskoga materijala o Lenjinu: usput se spominje njegov boravak u Zürichu za prvih godina svjetskoga rata, a vrlo se šturo karakterizira i njegovo mjesto u tradiciji marksističke ideologije. Bitni je sadržaj članka Krležin osobni doživljaj Lenjina, izražen prilično nekonkretnim i poetski izgovorenim evokacijama Lenjinove pojave u kompleksu ratne i revolucionarne godine 1917. U osnovi je taj doživljaj antitetičan: u njemu se Lenjinova politička akcija suprotstavlja sažetim evokacijama nepodnošljiva ljudskoga stanja izazvana ratom (»kišilo je i sve je izgledalo kao grob, a život gnjila lešina na dnu groba, u lijesu zabitom sa stotinu čavala prokletstva, ludila, očaja, klevete, plaćene štampe i kriminalnih podvala...«). Za doživljaj Lenjina artikuliran u većem dijelu članka bitna je i njegova naglašeno simultanistička perspektiva: Lenjinovu revolucionarnu akciju K. ne prikazuje u njezinu povijesno stvarnom sanktpeterburškom prostoru, nego joj kao poprište određuje čitav svijet (»Onda su jedne noći radio-iskre s antena kronštatske tvrđave zapalile po svim radio-stanicama svijeta pet slova jednoga imena, i svi Morseovi strojevi na svim kontinentima i telegrafskim linijama zemaljske kugle otkucali su tih pet slova po globusu, i to je ime kao vjetar duhnulo i kao zastava se zavijorilo po svim prostorima, i po svim rovovima, gdje se čovjek klao i krvario. Bilo je to ime Vladimira Iljiča Lenjina«).

Slika Lenjina trijumfatora, kako je formulirana u članku Nad grobom..., godinama će se i desetljećima obnavljati u raznim Krležinim tekstovima, pri čemu će njezina dubinska struktura, koja podrazumijeva panegiričan ton, simultanizam perspektive i antitetički raspored ključnih motiva, ostati nepromijenjena. Kao takva, ona je ishodište za razumijevanje Krležina odnosa prema strategu prve socijalističke revolucije, ali je valja imati na umu i pri rekonstrukciji Krležinih nazora o povijesti i smjeru njezina kretanja te o ulozi pojedinca u prevratnim povijesnim zbivanjima.

Zo. Kr.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Nad grobom Vladimira Iljiča Uljanova Lenjina. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/616>.