Patetična pjesma o gospođi Evi

»PATETIČNA PJESMA O GOSPOĐI EVI«, prvi put objavljena u časopisu Kritika, 1922, 8-9, a kao dio ciklusa Pjesme pomirenja u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Svojim izrazito narativnim elementima i duljinom ona se razlikuje od Krležine tadašnje pjesničke produkcije. Nastajala je usporedno s dramom Adam i Eva, koja je također objavljena u Kritici, 1922, 10-12, pa joj je iz razumljivih razloga komplementarna; ono što je u drami ostvareno dramskom formom, ovdje je epsko-narativnom deskripcijom izneseno kao viđenje lirskoga kazivača, kome motivi ranije parnasovske ili simbolističke, petrarkističke i platoničke ideje žene postaju strani u vremenu kad novac određuje zbivanja na društvenoj sceni. Novom vremenu odgovara, dakle, novo viđenje žene. No takva slika žene nije karakteristična samo za epohu nove društvene strukture. Naprotiv, žena u svim svojim registrima i rasponu od pozitivnoga do negativnoga dana je i kao arhetip Eve, koja se kao takva konstanta pojavljuje kroz čitavu povijest, pa iako je često i pokretač povijesnih događaja, u biti je bez srca i duše. Te »Eve nisu ljudi«, zaključuje pjesnik.