Samoća

traži dalje ...

»SAMOĆA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pjesme bez poante, zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932), te u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). To je kraći (12 stihova), slobodnim stihom pisan lirski kroki, intimna ispovijest lirskoga ja koji samoću ne osjeća kao radost i anticipaciju kreativnosti, premda povremeno hoda »ovjenčan omamom i ženama«. Takva baudelaireovska stanja i raspoloženja preplavljuje svijest o društvenoj i životnoj tragici što zastire put i diskretno odjekuje u pjesnikovu srcu, prekrivajući sve crninom i tminom, krepuskularnim mislima i negacijom autentične ljudske egzistencije.

C. Ma.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Samoća. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/920>.