San

»SAN«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937) u ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od pet tercina, a prevladava nagomilana rima. Po mnogočemu je reprezentativna za kasniji Krležin lirski opus. Obrađujući oniričku temu, K. uvodi nekoliko stilski reprezentativnih motiva. Prostor sna u prvoj strofi opisuje simbolistički opijen bojama (»i zavjese zelene, grimizne, / i boje mutne, tamnoribizne«). Potom varijante snova opisuje prepoznatljivim turpizmima (»Natečene, tople, gnojne ženske usne, / i vode kalne, pune riba, gnusne«), suprotstavljajući im san kao prostor u kojemu ta neugodna priviđenja nestaju i zgušnjavaju se poput zaliječenih rana. Mračnu atmosferu olakšava u četvrtoj strofi. Prelazi na karakteristične prometejske motive (»prska u modrini zelena raketa«), te u idilu zadnje strofe, u kojoj sanjači obasuti slikama snova jedre »u sjaju iznad teže«.