Afera Diamantstein

AFERA DIAMANTSTEIN, uobičajen naziv za policijsko-sudski proces koji je izbio u ljeto 1919. kada je policija uhitila niz komunističkih prvaka tereteći ih da su u sprezi s madžarskom komunom smjerali organizirati prevrat. Policija je smatrala da su na čelu toga revolucionarnog pokreta bili bivši sudionici oktobarske revolucije, povratnici iz Sovjetske Rusije i članovi SRPJ(k), što su potpomognuti velikom količinom novca poslanog od B. Kuna i madžarskih revolucionara trebali podići ustanak koji bi pripomogao obrani madžarske komune. Optužnica se temeljila na iskazu slučajno uhićenog člana rukovodstva Jugoslavenske komunističke frakcije (JKF) Alfreda Diamantsteina, koji je kao kurir predsjednika JKF I. Matuzovića iz Budimpešte došao u Zagreb gdje se pokušao preko Krleže povezati s partijskim rukovodstvom. Zbog Diamantsteinove izdaje policija je uspjela u toku srpnja i kolovoza 1919. optužiti 65 komunista. Među uhapšenima bili su i članovi CK Komunističke partije (boljševika) Srba, Hrvata i Slovenaca formiranog u Moskvi - V. Ćopić, N. Kovačević, F. Drobni, L. Vukićević te članovi najužeg rukovodstva SRPJ(k) - F. Filipović, S. Marković, Đ. Cvijić, A. Tajkov i dr. Na popisu onih koji su trebali biti uhapšeni bio je i A. Cesarec, ali se on uspio zajedno s Đ. Cvijićem skloniti u Beč. U istrazi je Diamantstein rekao također da je A. Cesarcu u prisutnosti Đ. Cvijića predao 10 000 kruna kao pripomoć za izdavanje lijevih glasila Plamen i Istina.

Proces je održan pred vojnim sudom u Novoj vesi u Zagrebu 27-30. ožujka 1920, a sam K., koji nije bio direktno optužen, izvještavao je o toku rasprave za list Nova istina. U svojim napisima napadao je Diamantsteina kao »degenerisanog kretena koji se hvali da mu je obećano za njegov častan posao deset hiljada dinara ako dobro obavi svoju rabotu«. Naziva ga »nedvoumnim agentom provokatorom« i optužuje sistem koji se služi takvim nitkovima u montiranju optužnice. K. dalje izvještava da je proces tako tekao da su optuženici bili ti koji optužuju. Naposljetku su svi optuženici oslobođeni osim Diamantsteina koji je osuđen na tri mjeseca, ali je i on oslobođen jer mu je uračunata istraga.

K. je nekoliko puta pisao o aferi Diamantstein. U početku 30-ih godina u polemici s bivšim vođom Hrvatsko-slavonske socijaldemokratske stranke V. Koraćem u knjizi Moj obračun s njima odbacivao je Koraćevu tvrdnju o novčanoj pomoći (čak 20 000 kruna) Madžarske Sovjetske Republike i B. Kuna časopisu Plamen. Također je poricao bilo kakvo poznanstvo s Diamantsteinom. Poslije rata K. se ponovno vratio temi Diamantsteina. U članku Impresije s jednog davno već zaboravljenog procesa (Narodna armija, 22. XII. 1961) razobličava Korača, tadašnjeg ministra u Protićevoj vladi, kao inspiratora akcije protiv komunista u zemlji što je i dovelo do afere. U članku o susretu s Diamantsteinom (napisanom na molbu I. Očaka) K. priznaje da se s njime tada susretao, ali mu već tada nije vjerovao; veze s Diamantsteinom u polemici s Koraćem nije priznavao zbog opće hajke koju su tada vodili reakcionarni krugovi protiv njega. K. također izjavljuje da su navodi optužbe u biti bili istiniti, da je prevrat doista pripreman te da je S. Miljuš u Krležinu sobu u Prilazu br. 3 bio sakrio nekoliko pušaka i mnogo municije.

U knjizi S Krležom iz dana u dan razgovarajući s Čengićem K. dopušta mogućnost da je Cesarec doista primio novac od Diamantsteina, što su uostalom već prethodno dokazali i istraživači povijesti međuratnog lijevog pokreta.

LIT.: V. Korać, Povjest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od prvih početaka do ukidanja ovih pokrajina 1922. godine, I, Zagreb 1929; D. Družanec, Demonstrativni odbor u Zagrebu povodom »afere Diamantsteina«. Četrdeset godina. Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, I, Beograd 1960; I. Ramljak, Afera Diamantstein (na marginama grade iz zagrebačkih novina), Zagreb jučer, danas i sutra, I, Zagreb 1961; F. Čulinović, Odjeci Oktobra u jugoslavenskim zemljama, Zagreb 1975; I. Očak, U borbi za ideje Oktobra. Jugoslavenski povratnici iz Sovjetske Rusije (1918- 1921), Zagreb 1976; isti, Krleža-Partija, Zagreb 1982; isti, Afera Diamantstein. Prvi antikomunistički proces u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (1919), Zagreb 1988.