ARKO, Milan

ARKO, Milan, kemičar i skladatelj (Zagreb, 13. VI. 1921). Studirao u Beču i na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao i doktorirao (1965). Ekspert za patente i sudska vještačenja, vlasnik kemijskog laboratorija za proizvodnju čistih kemikalija, indikatora i materijala za opremu školskih laboratorija. Skladatelj amater, a zapravo školovani pijanist: učio kod S. Geiger te u privatnoj muzičkoj školi M. i R. Matza. Kao skladatelj predstavio se javnosti na Festivalu kajkavske popevke u Krapini 1969. koncertnom popijevkom Gumbelijum roža fino diši na tekst iz Balada Petrice Kerempuha i osvojio prvu nagradu (u kategoriji ozbiljne glazbe). Potaknut uspjehom, idućih godina uglazbio sljedeće tekstove iz Balada: Galženjačka, koncertna popijevka (I. nagrada na Krapini 70); Ciganska, koncertna popijevka (I. nagrada na Krapini 71); Bogečka, u obliku balade za bariton i čembalo (1972); Krava na orehu, u obliku napitnice (III. nagrada na Krapini 77); Baba cmizdri pod galgama, u obliku balade za bariton, violončelo i glasovir (1978); Stric Vujc, balada (1978); Petrica igalženjaki, u obliku komorne kantate (1978); Khevenhiller kao popijevka za zbor i orkestar (Krapina 78); Ni med cvetjem ni pravice, u obliku kantate za solo glasove, zbor i orkestar (1978). Nadahnut muzikalnošću i ritmikom Krležina kajkavskog stiha, slikovitošću riječi, dramatikom sadržaja, Arko nalazi odgovarajući glazbeni izraz u skladbama pretežito nepretenciozne građe, oblikovanim u tradiciji romantičke popijevke za glas i instrumentalnu pratnju ili balade s dramatskim akcentima. Mjestimice se koristi arhaičkim elementima korala te renesansne ili barokne glazbe (kanonske tehnike, čembalo itd.), a gdjekad upliće u glazbeno tkivo obilježja narodne (međimurske) glazbe (pentatonika, modusi, ritam drmeša) kako bi što vjernije dočarao pjesnički sadržaj. Dio navedenih skladbi snimljen je na long play ploči s naslovom Ni med cvetjem ni pravice (Jugoton, 1979; aranžman I. Kuljerić, Z. Bradić, M. Jeličić). Osim toga, Arko je komponirao scensku glazbu i songove za dramu Galicija (u režiji P. Sarčevića, HNK, Zagreb 1983) te nekoliko neobjavljenih odn. neizvedenih skladbi: V megli (kantata), Jesenja pjesma, Smrt karnevala i Crveni suton (sve tri kao popijevke).

LIT.: S. Szabo, Tko ste vi Dr. Arko, Večernji list, 27. IX. 1969; N. Turkalj, Pouka iz Krapine, Telegram, 3. X. 1969; M. Gotovac, Gumbelium roža fino diši, Plavi vjesnik, 6. X. 1969; A. Veljić, Kako pjevati Krležu, Studio, 27. V-2. VI. 1978;/ Martinčević-Lipovčan, Krleža u baladi i popijevci, Vjesnik, 3. VI. 1978; ista, Krleža u glazbi Milana Arka, Vjesnik, 6. VI. 1979; B. Vu., »Galicija« - poslije tri desetljeća, Večernji list, 20. V. 1983.

I. Ać.