Augustinčićevo djelo

»AUGUSTINČIĆEVO DJELO«, esej objavljen kao predgovor monografiji Augustinčić (Zagreb 1968); zatim u knjizi Likovne studije (Sarajevo 1985), gdje predgovor dobiva naslov Augustinčićevo djelo.

Analizirajući »likovni raskol« na prijelazu stoljeća, obilježen »mnogobrojnim teorijama i različitim programatskim ostvarenjima«, te Augustinčićevo umjetničko sazrijevanje u zagrebačkoj i pariškoj sredini (1925-26), primjećuje da kiparstvo njegovih učitelja (Valdec, Frangeš, Meštrović) nije odudaralo ni stilski ni metodički od paralelnih pojava u Varšavi, Pragu ili Pešti (Dunikowski, Zamoyski, Myslbek, Štursa). Po Krležinu mišljenju svi su oni skulptori, kolebajući između strogog akademizma i impresionističke ležernosti te Stila 1900, tražili vlastiti izraz kao naturalisti, secesionisti ili neoklasicisti. Prateći dostignuća francuskog kiparstva (Rude, Carpeaux, Dalou, Rodin, Bourdelle, Maillol) te suvremene skulpture »od postimpresionizma preko kubizma do stilskog pluralizma«, K. naglašava da je Poljubac Brancusijeve »apsolutne plastike« samo parafraza istoimenog Rodinovog djela. Činjenicu da se Augustinčić u Parizu »usred gungule apollinairovskih nadrealističkih fantazmagorija« i ostalih likovnih ekshibicija (Calderovi »mobili«) nije izgubio, ili predao (poput Račića), objašnjava »elementarnim klesarskim osjećajem koji ga je očuvao od svih apstraktnih tjeskoba stvaralačkih neizvjesnosti« te Augustinčićevim uvjerenjem da je »nerazmjerno jednostavnije ispolirati metalni odljev Brancusijevog ptičjeg pera, nego naturalistički modelirati ljudsku ruku«. Ponavljajući već ranije izrečene ocjene o njegovim portretima »kao najboljim ostvarenjima ovoga žanra kod nas« K. se posebno osvrće na konjaničke spomenike kojima je »požnjeo priznanja od Evrope, Sjeverne i Južne Amerike do Afrike«. Za Augustinčićev spomenik Šleskom ustanku u Katowicama, simbolu Poljske, tvrdi da je »jedinstvena masa vulkanskog poriva« i zaključuje da »sve tri Bourdelleove Poljske, uz njegovog Vallenroda i Mickiewicza nisu tako legendarno rječite« kao ovaj Augustinčićev spomenik s konjaničkim likom Piłsudskoga.

M. Pet.