Badnjak

traži dalje ...

»BADNJAK«, pjesma prvi put objavljena u Književniku, 1928, 2, potom u Knjizi pjesama (Beograd 1931), te u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Posvećena je hrv. književniku i jezikoslovcu J. Benešiću. Motiv Krista predočen je u toj pjesmi snagom Kranjčevičeve ironije i sarkazma. Nakon ekspozicije (tročlana kompozicija) u kojoj je istaknuta tematska antiteza (Krist bogatih - Krist siromašnih), Krleža u tri varijante oštro kontrastira dva različita Kristova lika, koji poput legendarnog Janusa ima dva lica - jedno za bogate, a drugo za siromašne. Težište je pritom vidljivo dano opisu načina na koji bijeda doživljava Krista i Badnjak. Na toj polarizaciji nižu se slike društvenih i socijalnih suprotnosti pod blagoslovom nijema i bešćutna simbola. Tako se i kršćanski blagdan Badnjak kao sinonim obiteljske sreće, blagostanja i radosti demistificira i demaskira iz perspektive siromašnih. Iako su stihovi povezani rimama, unutarnje ustrojstvo pjesme počiva na slobodnoj ritmičkoj konstrukciji koja slijedi bogate Krležine asocijacije i slike ironiziranog Hristosa.

Jo. S.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Badnjak. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/badnjak>.