Badnje veče nad čađavim gradom

»BADNJE VEČE NAD ČAĐAVIM GRADOM«, pjesma prvi put objavljena u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi. U konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Napisana je vezanim stihovima koji ritmički slijede nesputane nizove pjesnikovih slika i asocijacija, a slobodnim su rasporedom akustički izražajnih rima nanizani u osam strofa različita obujma. U Pjesmama u tmini i Lirici (Zagreb 1949) postoji stih više no u konačnom izdanju iz 1969 (Poezija). Izostajanjem tadanjega dvadesetčetvrtog stiha: »Loptaju se mrakom gvalje dima naložene lokomotive« katren koji ga je sadržavao pretvara se u tercet. Iznevjerivši »obzor očekivanja« autor romantiku »svete noći« otkriva u neočekivanom, kontrastnom osvjetljenju, u sivim i mračnim bojama gradskog večernjeg pejzaža doživljujući ga kao »sivu žalosnu baladu«! Kroz cijelu pjesmu suprotstavljaju se slike obilja i bijede, raskoši i siromaštva, sitosti i gladi kao lica i naličja Badnjaka. Dekorom čađavog dima, oblaka i magle potenciranje sumorni dojam i spoznaja o iluziji praznika sreće i mira, simbolizirana u božićnom drvcu. Završetak pjesme s apostrofiranjem »mucavog, bijednog, zgaženog evropskog crva« u karakterističnom je znaku Krležine ironije koja je uvijek podjednakim znakom autorove nemoći i pobune.

Jo. S.