BARANOVIĆ, Krešimir

traži dalje ...

BARANOVIĆ, Krešimir, dirigent i skladatelj (Šibenik, 25. VII. 1894 - Beograd, 17. IX. 1975). Glazbu je učio u Zagrebu, Beču i Berlinu. God. 1914-40 (s prekidom 1927-29. kada je bio dirigent Opere u Beogradu) djelovao je u HNK u Zagrebu kao dirigent i (1929-40) direktor Opere. Tri godine (1943- 46) bio je u Bratislavi ravnatelj Opere i šef radijskog orkestra. Od 1946. živio je u Beogradu, gdje je bio profesor Muzičke akademije, operni dirigent i istodobno (1952-61) direktor Beogradske filharmonije. Skladao je za orkestar (Koncertantna predigra, 1916; Simfonijski scherzo, 1921), glazbeno-dramska djela (baleti: Licitarsko srce, 1924; Imbrek z našom, 1935; Kineska ptica, 1955; opere: Strizeno-košeno, 1932; Nevjesta od Cetingrada, 1942), vokalno-instrumentalna djela (ciklusi popijevki za glas i orkestar Z mojih bregov, 1927; Moj grad 1941; Iz osame, 1944; Oblaci, 1963), popijevke za glas i klavir, te scensku i filmsku glazbu. Uz neke izuzetke, kao skladatelj oslanjao se pretežno na glazbeni folklor Hrvatskog zagorja.

Jedna od opsežnijih i reprezentativnijih Baranovićevih skladbi je simfonijska poema Pan (1957), skladana na Krležine stihove istoimene »simfonijske pjesme« (stihove je adaptirala N. Depolo). Djelo je prvi put izvedeno 10. III. 1958. u Beogradu (dirigent O. Danon). Skladba oblikovno slijedi tekstovni predložak, sastoji se od četiri međusobno povezana dijela u kojima glazba, stilski-izražajno impresionistička, izvrsno korespondira sa sadržajem i poetskim ugođajima stihova.

A. To.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

BARANOVIĆ, Krešimir. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/baranovic-kresimir>.