BATUŠIĆ, Nikola

BATUŠIĆ, Nikola, teatrolog i kazališni kritičar (Zagreb, 18. II. 1938). Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu, francuski, njemački i komparativnu književnost studirao u Zagrebu i Münsteru. Od 1963. predaje na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Doktorirao 1965. u Zagrebu. Objavio teatrološke knjige: Hrvatska kazališna kritika (dramska), 1971; Drama i pozornica, 1975; Hrvatska drama od Demetra do Šenoe, 1976; Povijest hrvatskoga kazališta, 1978; Gavella - književnost i kazalište, 1983; Skrovito kazalište, 1984; Hrvatska drama 19. stoljeća (hrestomatija), 1986; Narav od fortune. Studije o starohrvatskoj drami i kazalištu, 1991; Uvod u teatrologiju, 1991, te studiju Uloga njemačkoga kazališta u Zagrebu u hrvatskom kulturnom životu od 1840- 1860, Rad JAZU, 1968, 365.

Kao stalni kazališni kritičar časopisa Republika 1965-80, kompetentno ocijenio niz izvedbi Krležinih djela u hrvatskim kazalištima, posvećujući najveću pažnju redateljskim i glumačkim interpretacijama teksta. U kazališnopovijesnim tekstovima napose je problematizirao odnos Krleže i J. Bacha, Krleže i hrv. kaz. kritike i Gavellin »redateljsko-teatrologijski« pristup Krležinu dramskom opusu. Moj obračun s njima analizira kao Krležinu polemičku repliku na svekoliko građansko pisanje o kulturnim i društvenim fenomenima. O Gavelli sudi da se njegova »redateljska praksa potvrđuje kao metodologijski i inscenatorski put kojim je valjalo proći kako bi se doprlo do srži nekih Krležinih dramaturgijskih i tematskih poticaja« tek u »esejističkom obliku«.

Oslanjajući se na strukturalističku koncepciju dramske situacije i dramaturških funkcija prikazao je u eseju Tri Krležina slikara slikarstvo kao »bitnu motoričku snagu« koja određuje »dramska obličja« Michelangela, Leonea i Aurela. Pomno čitajući Krležine napise o kazališnim i kulturnim dojmovima stečenima na putovanjima po Europi i njegove drame od Legendi do Areteja, pokazuje kako se K. formirao »u duhovnoj klimi Mitteleurope koja će upravo u Beču uminuti« te svekolikim svojim dramskim opusom reagirao upravo na tu povijesnu činjenicu shvativši je kao »propast jedne civilizacije«.

BIBL. N. B.: Krležin obračun s našom kazališnom kritikom, Republika, 1968, 7; Miroslav Krleža: U agoniji (Dvije predstave najbolje hrvatske drame), ibid., 1970, 2-3; Izvedbe dramskih djela Miroslava Krleže između dva rata. Repertoarno-statistički prikaz, Kaj, 1972, 6; Miroslav Krleža: »Put u raj«, Republika, 1974, 1-2; Miroslav Krleža: »Gospoda Glembajevi«, ibid., 7-8; Miroslav Krleža: »Hrvatska rapsodija«, ibid., 1975, 6; Miroslav Krleža: »U agoniji«, ibid., 1980, 5; Hrvatski redatelji i Krležine drame, Mogućnosti, 1981, 2-3; Branko Gavella - prvi Krležin redatelj, Dani hvarskog kazališta. Miroslav Krleža (zbornik), Split 1981, str. 292-318: Tri Krležina slikara, Scena, 1985, 1-3: Krleža i srednjoevropski mentalitet, Prolog, 1988/89, li; Krležini pogledi na evropsku pozornicu, Forum, 1989, 1-2.

B. Sen.