BEČKI KONGRES

BEČKI KONGRES, skup najviših predstavnika država koje su sudjelovale u ratovima izazvanim francuskom revolucijom, odn. ekspanzijom Napoleona I. Organizator je bila Austrija, a sjednice su održavane od rujna 1814. do lipnja 1815. Cilj kongresa bio je uspostavljanje evr. predrevolucionarnog poretka, tj. eliminacija posljedica francuske revolucije i Napoleonovih osvajanja. Inzistirajući na obnovi Evrope na legitimističkom principu, vlade zemalja sudionica nastojale su spriječiti revolucionarna gibanja odn. osigurati evr. međunarodnoj zajednici mir nakon gotovo četvrt stoljeća ratovanja. U tu su svrhu na kongresu dogovorene i neke teritorijalne promjene.

Definirajući Bečki kongres kao pokušaj umišljene aristokratske elite da vrati Evropu u »predbastiljsko stanje«, Krleža upozorava da taj skup nije uzimao u obzir činjenicu da su se u međuvremenu desile promjene zbog kojih to više nije bilo moguće. Djelomice zato, a dijelom i stoga što je prekrajanje Evrope u Beču izvršeno »krvavim makazama«, rezultat kongresa nije mogao biti stabilan evr. poredak. Umjesto toga uslijedilo je »povampirenje evropske reakcije u tako slijepim omjerima, da je spram njih sve što se dogodilo u predbastiljskom periodu bilo i ostalo nevinom dvorskom igrom«. Smatra, također, da je kongres svojim odlukama bitno utjecao na pov. razvoj do 1914.

BIBL. M. K.: Eppur si muove (1919-1938-1961), Djetinjstvo 1902-03 i drugi zapisi, SDMKZ, sv. 27, Zagreb 1972.

Mo. St.