BERSA, Blagoje

BERSA, Blagoje, skladatelj (Dubrovnik, 21. XII. 1873 - Zagreb, 1.1. 1934). Diplomirao na Konzervatoriju u Beču (1899), gdje zatim živi oskudno kao slobodni stvaralac te glazbeni savjetnik i aranžer tuđih skladba za bečke nakladnike. Želeći se zaposliti u domovini, vratio se 1919. u Zagreb, no tek 1922. imenovan je profesorom instrumentacije a potom i kompozicije na novoutemeljenoj Muzičkoj akademiji. U tzv. prijelaznom razdoblju iz Zajčeva doba na novonacionalno usmjerenu generaciju, Bersa je najjača ličnost, skladatelj koji je postavio temelje modernoga orkestralnog stila u Hrvatskoj te uveo u operu suvremenu realističku tematiku i vagnerijanska načela, a kao pedagog odgojio na suvremenoj europskoj razini plejadu istaknutih hrvatskih skladatelja međuratnog razdoblja.

Krleža je bio Bersinim suvremenikom, svjedokom njegova dolaska iz Beča te činovničkog životarenja u skučenim zagrebačkim prilikama (»vraćao bi se pognute glave, umoran... u svoj mizerni stan... od dvije sobe bez kupaonice«). Slušajući Bersinu simfonijsku pjesan Sunčana polja, K. je ponesen južnjačkom atmosferom te glazbe, blistavošću orkestra, pak u njemu oživljuje sjećanje na susrete s tim melankoličnim likom koji je »otputovao u potpunom anonimitetu«.

Razmišljanja o Bersi zaključuje karakterističnom krležijanskom konstatacijom o nezahvalnom položaju umjetnika u nas (»Pisati knjige ovdje i sada nije baš zahvalan posao, ali biti kompozitor, sačuvaj nas dragi bože...«). Govoreći o sredini koja nije spoznala krajnje vrijednosti Bersine glazbe, K. zapravo anticipira novo vrednovanje Bersina stvaralaštva, izraženo početkom 70-ih godina, po kojemu je Bersa najveća ličnost svojega doba, začetnik glazbene moderne u Hrvatskoj.

LIT.: Fragmenti dnevnika iz godine 1968, Dometi, 1972, 1-2; Fragmenti dnevnika iz 1969, Forum, 1973, 3.

I. Ać.