Bogumilski mramorovi

»BOGUMILSKI MRAMOROVI«, kraći esej objavljen prvi put u Književnim novinama, 3. VI. 1954. U njemu Krleža, uzimajući kao argument bogumilsku nadgrobnu plastiku, nastoji opravdati svoju davnu tezu o tome da je tijekom cijelog srednjovjekovlja na »južnoslovjenskom reljefu«, unatoč trajnim pritiscima vanjskih faktora, i onih s Istoka i onih sa Zapada, kontinuirano postojala u polit. i kulturnom pogledu vrlo razvijena civilizacija koja je propala »u vrtlogu stoljetnih ratova« od XV. st. dalje. Nakon što je dao pregled ličnosti koje su u vremenu od XVI. do XIX. st. uočile postojanje stećaka kao elemenata balkanske, slavenske kulture, opisujući ih i tumačeći ih na različite načine, K. je iznio uvjerenje da bogumilska plastika nesumnjivo dokazuje izuzetno visoku razinu »naše likovne civilizacije«, koja se, prema njegovoj interpretaciji, na području Bosne uspjela očuvati sve do 1463, tj. do njezina pada pod tur. vlast. Iako u literaturi postoje različita mišljenja o porijeklu i značaju bogumilske plastike, Krleži se najprihvatljivijim čini tumačenje prema kojem stećci nose snažan pečat autohtone slavenske umjetnosti. Osim toga drži da je riječ o djelima koja lik. jezikom, kao uostalom i mnogi drugi materijalni ostaci južnoslavenske civilizacije, govore o njezinu postojanom i odlučnom odupiranju prodorima latinske kulture s jedne strane a grčke s druge.

Mo. St.