Bolesti

»BOLESTI«, pjesma objavljena prvi put u Knjizi pjesama (Beograd 1931). U ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini objavljena je u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Iako rimovana pravim rimama koje su katkad nagomilane (leda, gleda, blijeda), slobodne je strofne organizacije.

Prepoznatljiva ekspresionistička motivska dominanta uglavnom negativnih egzistencijala, u toj je pjesmi tematski anticipirana samim naslovom. »Nastanjena u stanu« koji je ovdje u metonimijskoj relaciji s čovjekom, bolest postaje trajnim suputnikom svakog pojedinca. Iako je Krleža nastoji orisati toplo, čak sentimentalno, kao intimnu pratilju (usporedba sa »starom babuškom«, »dobroćudnom, intimnom sivom, nagluhom tetkom, iz svijeta kanarinaca«), ne odustaje ni od, za njega karakterističnih, turpističkih motiva. Razotkrivanje organskoga i poetiziranje »nepoetičnih« pojmova, karakteristično za literarni početak stoljeća, u Krleže ostaje anakronizmom koji se pretvara u osebujnu stiloreprezentativnu determinantu pisca (»da prstom taknu našu krvavu ranu, / gnjilu ko breskva što se raspala gnjila / Bolesti stanuju u sudovima žila«). Nakon tog prijelaza koji bi trebao upućivati na čovjekovo nemirenje s demonskim sustanarom, K. pjesmu završava u gotovo idiličnom tonu rezignacije, personifikacijom bolesti što se nastanila uz nas i »noćima tiho jeca, ko nesretna djevojka blijeda«.

Na. Pe.