BOMBARDELLI, Silvije

BOMBARDELLI, Silvije, skladatelj, dirigent i glazbeni publicist (Split, 3. III. 1916). Po završetku studija glazbe u Beogradu, kraće vrijeme radio kao nastavnik i violinist, a 1939. postao je dirigent Opere u Novom Sadu. U Split se vratio 1941, a sljedeće je godine otišao u partizane. Nakon rata bio je dirigent i direktor Opere te intendant Narodnoga kazališta u Splitu, potom (1949-53) dirigent Zagrebačke filharmonije (tada Državni simfonijski orkestar), a od 1953. ponovno je u Splitu, gdje je bio intendant Narodnog kazališta (1953-58), dirigent i direktor (1966- 67) Opere, inicijator i organizator Splitskih ljetnih priredbi, zborovođa Radničkoga kulturno-umjetničkog društva »Jedinstvo« i profesor na Pedagoškoj akademiji. Kao dirigent gostovao je u Austriji, Belgiji, bivšoj Čehoslovačkoj, Italiji, Madžarskoj, Njemačkoj, Poljskoj i Turskoj. Objavio je niz kritika i g lazbeno-publicističkih radova. Autor je instrumentalnih djela: suita za klavir ili mali orkestar i recitatora Jama ptica, 1939-75; simfonijska suita Na Kuku-jezeru, 1940; koncert za gudački orkestar Kao pred trideset i pet godina, 1940; Simfonijska poema, 1949; simfonijska trilogija Jednog će dana (Platneni vjetar; Majalis; Manifest), 1977; simfonija My perfect Life, 1988/89; orkestarska suita Carpet Snakes, 1992; komornih djela: klavirski kvintet Carillon, 1981. i glazbeno-scenskih djela: baleti Grob u žitu, 1945; Stranac, 1955; Krvo-proljeće (na muziku I. simfonije), 1959; Poklade, 1962; Edip (za orkestar, zbor i recitacijski zbor), 1970; operete Missis Mandina, 1957; opere Bakonja, 1986; zborova, popijevki, masovnih i borbenih pjesama, kantata: Seobe (Uvi mnje), 1941; scenska kantata San u logoru, 1959; zborska kantata Govorenje Mikule trudnega, 1976; Manifest, za simfonijski orkestar i recitacijski zbor, 1977; filmske i scenske glazbe.

Uz scensku glazbu za Salomu i Maskeratu (1964) stvorio je tri djela na Krležine tekstove. Prvo je simfonijska poema za recitacijski zbor iorkestar na stihove pjesme Plameni vjetar (1940). Velika trodijelna forma, smioni harmonijski govor i bujna orkestracija značajke su glazbe koja izražajno potencira dramatiku teksta. Poema je prvi put izvedena 18. VI. 1940. na beogradskoj radijskoj postaji pod ravnanjem autora (bio je to prvi Bombardellijev dirigentski i skladateljski nastup), ali samo orkestarski dio, jer je cenzura zabranila izvođenje stihova. Drugo djelo su Pjesme iz tmine (Podne, Pjesma svjetioničara, Žalosno se živi, Jesenja samoća) za srednji glas i orkestar (1941), a treće opera Adam i Eva. Prema istoimenoj dramskoj legendi libreto je napisao sam Bombardelli, operu je oblikovao u dva čina sa četiri slike, prologom i epilogom. Dovršena je 1966, a praizvedena u Zagrebu 26. XII. 1967 (dirigent N. Bareza, redatelj P. Sarčević, scenograf Z. Lončarić, kostimograf I. Škomrlj, koreograf M. Vikić). Tri glavne uloge pjevali su M. Klarić (Žena, Eva), P. Filippi (Čovjek, Adam) i F. Lovrić (Gospodin u crnom, Gospodin s lulom, Kelner u krčmi).

A. To.