CANKAR, Ivan

CANKAR, Ivan, književnik (Vrhnika, 10. V. 1876 - Ljubljana, 11. XII. 1918). Studirao na Visokoj tehničkoj školi u Beču; u književnosti se javio pjesničkom zbirkom Erotika (1899), koja je izazvala oštre reakcije. Središnja ličnost slovenske moderne; pjesnik, novelist, romanopisac, dramatičar, kritičar (Vinjete, 1899; Knjiga za lahkomiselne ljudi, Za narodov blagor; 1901; Kralj na Betajnovi, 1902; Na klancu, 1903; Hiša Marije Pomočnice, 1904; Martin Kačur, 1906; Hlapec Jernej in njegova pravica, Pohujšanje v dolini šentflorjanski, Krpanova kobila, 1907; Podobe iz sanj, Hlapci, 1910; Lepa Vida, 1912; Moje življenje, 1914. i dr.).

Krleža je više puta pohvalno pisao o Cankaru. U članku »Antantofil« gospodin Bach (Plamen, 1919,12) spominje ga kao »našega najboljega mrtvoga dramatičara«. U Bečkom pismu I (Hrvat, 13. XII. 1924) drži da je Cankar od svih naših pisaca najdublje shvatio život toga grada te da u Hiši Marije Pomočnice živi »jaki književni realitet«. U eseju Enuresis kraygherio-tsancariana (Pečat, 1939, 3) K. u vezi s pisanjem ljubljanskoga liječnika A. Kraighera da je na Cankarovo knjiž. stvaranje utjecala enureza, drži da je takvo pisanje blaćenje čovjeka i pisca što je »za nas uzvišen kao pravi Spomenik«.

U razgovorima s E. Čengićem K. je mnogo suzdržaniji pa misli da se Cankarova uloga preuveličava te da on nije tako velik pisac kakvim ga prikazuju (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, II, Zagreb 1985).

Mnogi su kritičari uspoređivali Krležu i Cankara. Tako Z. Kveder-Demetrović misli da je Cankar sličan Krleži, ali zna za duhovno pročišćenje i kajanje, a K., koji jest velik knjiž. talent, zaokupljen je razaranjem, vidi samo tuđi grijeh, te uživa u snažnom sarkazmu (Miroslav Krleža, njegovi trabanti i njihov »Plamen«, Jugoslavenska žena, 1919, 5), a B. Kreft tumači da je K. nastavio ondje gdje se Cankar zaustavio. Mladoga je K. privukao Cankar koji se sukobio s malograđanskom Govekarovom kazališnom politikom, pa je Govekar i za Krležu postao simbolom negativnog utjecaja u kazalištu; i Cankaru i Krleži uzorom je bio bečki polemičar K. Kraus (Krleža i Cankar, Književne novine, 1963, 201).

Mir. Ma.