ĆOPIĆ, Branko

ĆOPIĆ, Branko, književnik (Hašani kraj Bosanske Krupe, 1. I. 1915 - Beograd, 26. III. 1984). Diplomirao 1940. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. S četrnaest godina (1928) objavio je u časopisu Vijenac prozni tekst Braco. Za pedesetogodišnjeg književnog djelovanja publicirao je više od 100 naslova; pisao romane, poeziju, drame, pripovijetke i humoreske. Zbog Jeretičke priče (1950) bio je žestoko napadnut u javnosti te izbačen iz školskih i izdavačkih programa. Najpoznatiji su mu romani: Prolom; Gluvi barut; Doživljaji Nikoletine Bursaća; Osma ofanziva, te romani za djecu Orlovi rano lete, Magareće godine, Večernje priče i Nestašni dječaci. Ćopićevo djelo, zaokupljeno malim čovjekom i njegovom sudbinom, zrači humanizmom, lakoćom izražavanja i sočnim humorom koji nerijetko podsjeća na narodne dosjetke i šale.

Ćopić se s Krležinom literaturom susreo već u Učiteljskoj školi. Ponesen je Hrvatskim bogom Marsom: »Jedan moćan pisac, pobunjen protiv svega neljudskog u nama i oko nas, uporan i dosljedan (...) našao se pri ruci jednoj mjesečarskoj jesenjinovskoj sanjalici i orijentisao ga kuda treba na podlozi naših zajedničkih puntarskih tradicija, krvavih, zavijenih u magle, dim i požare (...) Čitavog života čovjek se ustvari bori sa silama koje nadrastaju njegovu snagu. A baš je M. Krleža primjer takvog strasnog bojovnika, koji se ustrajno rve i nosi sa mračnim tvrdokornim gorilama koje se uporno javljaju i obnavljaju u pojedincima i čitavim narodima tokom ljudske istorije« (predgovor u knj. M. Krleža, Dječak prati zmaja, lektira za osnovne škole).

LIT.: E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I-IV, Zagreb 1985.