DEHMEL, Richard

DEHMEL, Richard, njemački pjesnik (Wendisch-Hermsdorf, 18. XI. 1863 - Blankenese, 8. II. 1920). U svoje vrijeme precijenjen, osobito u socijalističkim krugovima zbog zalaganja za preobrazbu društva, ali i među sljedbenicima Nietzscheova vitalizma, danas je, nepravedno, gotovo zaboravljen. Tematska je dominanta njegovih mnogobrojnih zbirki pjesama apologija civilizacijski sapetog erosa, zaneseno slavljenje kulture tijela i seksualnosti, u duhu Nietzscheovu i secesionizma oko prijeloma stoljeća. Dehmelov panerotizam, koji ima više mističku negoli društvenokritičku osnovu, naglašen je osobito u najpoznatijem djelu, opsežnoj poemi, odn. »romanu« u stihovima Zwei Menschen. Pjesnikovi slobodni stihovi općenito su karakteristični za secesionističku poetsku retoriku, obilježenu bogatom metaforikom, u kojoj se ističe sprega prirodnih pojava i civilizacijskih tekovina (slike tipa zlatna harfa vjetra). Usporedba između Dehmelove poezije, osobito njegovih vitalističkih motiva i metaforičkog inventara, i ranih Krležinih lirskih djela pokazuje veliku srodnost poetske idiomatike, posebno u Simfonijama. U Davnim danima Dehmel se spominje samo usput, tako da eksplicitan sud o tom autoru nalazimo tek u knjizi Evropa danas (Zagreb 1935) u Tumaču imena i pojmova o kojima se u ovoj knjizi govori. Priznanje pjesniku emancipacije erotike od građanskih konvencija (»Dehmel znači lirsku etapu između njemačkog naturalizma i simbolizma: sav u borbi protiv malograđanske hipokrizije u takozvanim moralnim obzirima, on je protiv lažne pretvorljivosti, koja potiskuje u nama čiste nagone, pjevao o slobodi jedinstvenog ljudskog doživljavanja«) temelji se, međutim, zacijelo na susretu s Dehmelovim stihovima u razdoblju Davnih dana.

LIT.: Z. Konstantinović, Krleža o nemačkoj i skandinavskoj književnosti, Miroslav Krleža (zbornik), Beograd 1967.