DUJŠIN, Dubravko

DUJŠIN, Dubravko, glumac, redatelj, prevodilac i kazališni pedagog (Zadar, 12. IX. 1894 - Zagreb, 30. I. 1947). Maturirao u Zagrebu, studirao u Grazu, Milanu i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; završio Državnu glumačku školu u Zagrebu, od 1921. član Drame HNK. Kao glumac najbolji u »klasičnom repertoaru«, napose u dramama u stihu (Shakespeare, Calderon, Molière, Račine, Goethe, Gundulić, Demetar, Ogrizović i dr.) i modernoj, psihološkoj i društveno-angažiranoj drami (Shaw, Pirandello, Begović, Kulundžić, Feldman, Cesarec, Cankar, Nušić i dr.). Režirao klasična djela, predavao glumu i dikciju na Glumačkoj školi, prevodio ponajviše s talijanskoga (Goldoni, Pirandello, Praga i dr.). Nastupao u gotovo svim međuratnim praizvedbama Krležinih drama u Hrvatskom narodnom kazalištu (osim u Ledi). Umjesto oboljeloga I. Raića preuzeo ulogu Andreja (Golgota, 1922); tumačio zatim Lazara (Vučjak, 1923), Jezuita (Michelangelo Buonarroti, 1925), Gospodina u crnom i Kelnera (Adam i Eva, 1925), Ivana Križovca (U agoniji, 1928) i Leonea Glembaja (Gospoda Glembajevi, 1929). Poslije II. svj. rata u obnovi Gospode Glembajevih (1946) glumio Ignjata Glembaja. U predglembajevskim dramama impresionirao gledaoce »brončanom bojom« glasa, razgovijetnom dikcijom i plemenitim govorničkim patosom primjerenim likovima; u glembajevskim dramama govorom, maskom, mimikom i gestama kreirao kompleksne, psihološki i socijalno jasno definirane karaktere. Njegove glumačke interpretacije Krležinih likova kritika ubraja u najviše domete našega kazališta.

LIT.: S. Batušić, Dujšin, Dubravko, Hrvatsko narodno kazalište 1894-1969. Enciklopedijsko izdanje, Zagreb 1969, str. 263: isti, Praizvedbe Krležinih djela u Zagrebu, Hrvatska pozornica, Zagreb 1978, str. 143-160: B. Senker, Glumački izraz u međuraću, Sjene i odjeci, Zagreb 1984, str. 77-97.