ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJE

traži dalje ...

ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJE, osmosveščano izdanje Leksikografskog zavoda FNRJ (od 1962. Jugoslavenskog leksikografskog zavoda) objavljivano 1955-71. Drugo, izmijenjeno i prošireno izdanje, objavljivano 1980—90, obustavljeno je izlaskom VI. sveska.

Pokretanje EJ i utemeljenje Leksikografskog zavoda kao institucije koja će realizirati taj enciklopedijski projekt djelo su M. Krleže. Davna Krležina zamisao dobiva posve čvrste obrise 1950, kada se u Parizu održava Izložba srednjovjekovne umjetnosti naroda Jugoslavije. Konsterniran činjenicom kako svijet o jugoslavenskom prostoru i narodima na njemu malo zna, K. predlaže jugoslavenskom političkom vrhu pokretanje enciklopedijske edicije koja bi sabrala i adekvatno prezentirala osnovne činjenice o jugoslavenskim narodima. Krležina je ideja prihvaćena te je 5. X. 1950. Uredbom Vlade FNRJ osnovan Leksikografski zavod FNRJ (danas Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«) sa sjedištem u Zagrebu. Tom su uredbom stvoreni temelji instituciji koja će se sustavno baviti prikupljanjem tečevina materijalne i duhovne kulture jugoslavenskih naroda za potrebe EJ.

Okruživši se mnogobrojnim vrhunskim znanstvenicima (najvažniji među njima M. Ujević imao je za sobom vlastito leksikografsko djelo i iskustvo pa je stoga brinuo da se posao obavlja u skladu sa zakonitostima, metodologijom i tehnologijom enciklopedijskog rada), uzimajući pod svoje okrilje i zaštitu i one hrvatske intelektualce koji su se zamjerili aktualnoj političkoj pragmi, koristeći se onodobnim pogodnostima distributivne privrede i državnim fondovima K. i Zavod uspješno objedinjuju oblike rada i ustrojstva izdavačkog poduzeća i znanstveno-leksikografske ustanove, uz naglašen državni i društveni interes prema edicijama Zavoda, navlastito prema EJ zbog koje je i utemeljen.

Redakcijska struktura EJ organizirana je na federalističkom načelu. Utemeljeno je šest republičkih i dvije posebne redakcije (redakcije za vojnu i partijsku građu). Vrhovno uredničko tijelo koje je upravljalo izradbom enciklopedije bila je Centralna redakcija; u početku rada u njezinu su sastavu bili iz NR Srbije R. Čolaković, ministar-predsjednik Savjeta za nauku i kulturu Vlade FNRJ, S. Stanković, predsjednik Narodne skupštine NR Srbije, A. Belić, predsjednik SANU, P. Vujović, R. Uvalić, B. Drobnjaković, glavni redaktor republičke redakcije M. Ristić i sekretarica R. Njeguš; iz NR Slovenije J. Vidmar, predsjednik Saveznog vijeća Narodne skupštine FNRJ i predsjednik Prezidijuma Narodne Skupštine NR Slovenije, M. Kos, V. Murko, B. Orel, glavni redaktor republičke redakcije A. Melik i sekretar D. Kermauner; iz NR Bosne i Hercegovine A.Babić, D. Ćosić, glavni redaktor republičke redakcije V. Butozan i sekretar I. Kecmanović; iz NR Makedonije B. Koneski, glavni redaktor republičke redakcije H. Polenaković i sekretarica M. Koneska; iz NR Crne Gore glavni redaktor republičke redakcije J. Jovanović i sekretar R. Đurović; iz NR Hrvatske M. Kostrenčić, generalni tajnik JAZU, A. Barac, M. Gavazzi, J. Roglić, D. Roller, glavni redaktor republičke redakcije, ujedno i predsjednik JAZU, A. Štampar i sekretar J. Torbarina. Glavni urednik EJ bio je M. Krleža, pomoćnik glavnog urednika M. Ujević.

Na plenarnim sjednicama svih redakcija održanima 27.1, i 12. VI. 1952. K. je izložio svoju viziju enciklopedije i njezine društvene uloge. Definirao je zadaću enciklopedije kao »prikupljanje sve političke, kulturne i intelektualne svijesti o vlastitoj pojavi u prostom i vremenu, svijesti disperzirane i usitnjene mnogobrojnim i izoliranim regionalizmima«; svrha je enciklopedije sabiranje svih nužnih elemenata u jednu sintezu koja neće biti kult romantičnih fraza već objektivan i istinit prikaz fakata. K. drži da EJ mora počivati na socijalističkoj i materijalističkoj dijalektičkoj formuli. Ona neće biti integralistička, ali ni partikularistička, posebice tamo gdje su ti partikularizmi posljedica konzervativnih, idealističkih programa. »Staromodna retorika (...) reakcionarne malograđanske historiografije (...) s vjerom u romantične iluzije« ustupit će mjesto »egzaktnoj ekspertizi povijesne stvarnosti.« Varirajući na više načina osnovnu zadaću enciklopedije koja će »svesti tu hrpu glasne retorike na njen realni koeficijent, odvojiti(...) naše historizme od očitih falsifikata, lažnih iluzija i svjesnih neistina«, K. zamišlja EJ kao »plaidoyer za našu socijalističku koncepciju« koja će čovjeku biti »kompas za duhovnu navigaciju, da ne luta po arhipelazima romantičnih iluzija«, dakle, kao socijalističku, materijalističku, objektivnu i faktografsku ediciju koja će se baviti Jugoslavijom i jugoslavenstvom u čitavom njegovu povijesnom i pozitivno-političkom spektru.

Prvo izdanje EJ objavio je Leksikografski zavod FNRJ 1955-71. latiničnom grafijom u osam knjiga na hrvatskom i srpskom jeziku.

Krležina uloga u enciklopedijskom konceptualiziranju čitavog projekta te u redigiranju pojedinih članaka iznimno je velika. Čitao je i recenzirao sve što je držao važnim, što je ulazilo u područje njegova intelektualnog interesa. Njegove su stotine ružičastih i žutih listića, kritičke napomene (»remarke« ili »pripombe«) na kojima pomno bilježi zamjerke, pohvale i opaske. Nazivaju ih i devetim sveskom Jugoslavicae koja bi imala, mišljaše K., »trajno osvjetljavati čitav reljef našega kroz vjekove razbijenog torza«. Pojedine od tih napomena prerastaju u samostalne kraće eseje te su kao marginalia lexicographica i tiskane najprije u časopisima a potom i u knjigama i sabranim djelima.

Prvo izdanje EJ njegovalo je autorski pristup, navlastito u obradbi većih sintetičkih, makropedijskih jedinica. Stoga su se mnogi članci stilom bližili eseju, a neki su od njih i vrhunski domet esejistike.

Prvu knjigu EJ (A-Bosk) objavio je Leksikografski zavod FNRJ 1955. Glavni redaktor bio je M. Krleža, zamjenici glavnog redaktora M. Ujević i Z. Tkalec; redaktori: V. Butozan, A. Melik, D. Milenković, H. Polenaković, M. Ristić, A. Štampar i M. Zelenika; sekretari edicije: R. Đurović, M. Jiroušek, I. Kecmanović, D. Kermauner, M. Koneska i R. Njeguš. Na prvom svesku surađivalo je 510 suradnika. Druga knjiga (Bosna-Dio) objavljena je već sljedeće 1956. god., a u razmacima od dvije godina treća (Dip-Hiđ, 1958), četvrta (Hil-Jugos, 1960) i peta (Jugos-Mak, 1962). Preostala tri sveska objavljivana su u trogodišnjim razmacima: šesti (Maklj-Put) 1965 (u izdanju i nakladi sad već promijenjena naziva izdavača: Jugoslavenskog leksikografskog zavoda), sedmi (R-Srbija) 1968, osmi (Srbija-Ž) 1971. Posljednju, osmu knjigu uredili su glavni redaktor M. Krleža, zamjenik glavnog redaktora Z. Tkalec te redakcija u sastavu: V. Smajević, S. Bosiljčić, S. Vilfan, H. Polenaković, M. Koneska, Đ. Basler i M. Jiroušek.

Sudbina je enciklopedijskih podataka da zastarijevaju, da traže nova tumačenja vezana uz nove spoznaje. Prvo izdanje EJ nije u tom pogledu moglo biti iznimkom. U Nacrtu za drugo izdanje EJ 1974. K. upozorava na društvenu opravdanost novoga izdanja, iznosi uvjete za ostvarenje nove edicije te procjenu potrebnih financijskih sredstava. Savezni komitet za nauku i kulturu razmotrivši Nacrt prihvaća Krležinu inicijativu te zaključuje kako drugo izdanje treba financirati kao zajednički pothvat. Tijekom 1975. formiraju se redakcije i imenuju glavni urednici. U siječnju 1976. K. okuplja novu uredničku ekipu. Između 1976. i 1980. izrađen je abecedarij Jugoslavicae, elaboriran enciklopedijski instrumentarij te pripremljeni tekstovi za prvu knjigu drugog izdanja. Društveni dogovor o izradi i financiranju drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije potpisan je u Zagrebu 23. I. 1980. Na osnovi tog dokumenta EJ se objavljuje u šest sadržajno identičnih i ravnopravnih izdanja. Tzv. »osnovno« izdanje na hrvatskome književnom jeziku te srpskohrvatskome objavljuje se u dvije grafije: latiničnoj i ćiriličnoj. Uvedena su i tzv. »paralelna« izdanja na slovenskom, makedonskom, albanskom i madžarskom jeziku. Društvenim je dogovorom planirano da će EJ sadržavati deset svezaka uz dopunski jedanaesti. U program drugog izdanja bilo je uvršteno i posebno dvosveščano izdanje na engleskom jeziku.

Osnivačkom sjednicom Centralne redakcije u siječnju 1976. pokrenut je kompleksni organizacijski mehanizam Jugoslavicae okosnicu kojega su činili: Centralna redakcija, šest republičkih redakcija, dvije pokrajinske i tri posebne (Redakcija za zajedničke tekstove, Redakcija za vojnu povijest, Redakcija za povijest KPJ/SKJ) te Savjet Enciklopedije Jugoslavije.

God. 1980-90. objavljeno je ukupno 18 svezaka drugoga izdanja jugoslavenske enciklopedije: 6 svezaka osnovnoga i 12 svezaka paralelnih izdanja. Prvi svezak osnovnog izdanja (A-Biz) javnosti je predstavljen 18. XII. 1980. Na impresumu knjige ostaje ubilježeno Krležino ime kao direktora Zavoda i glavnog urednika u drugom izdanju prvi i posljednji put. Centralnu redakciju činili su direktor Zavoda i glavni urednik akademik M. Krleža, zamjenik glavnog urednika I. Cecić, M. Čanak (glavni urednik Redakcije za SAP Vojvodinu), M. Filipović (glavni urednik Redakcije za SR Bosnu i Hercegovinu), I. Gostl (stručni sekretar-urednik), D. Janković (glavni urednik Redakcije za SR Srbiju), A. Lah (glavni urednik Redakcije za SR Sloveniju), E. Mekuli (glavni urednik Redakcije za SAP Kosovo), B. Pavićević (glavni urednik Redakcije za SR Crnu Goru), H. Polenaković (glavni urednik Redakcije za SR Makedoniju), V. Stipetić (glavni urednik Redakcije za SR Hrvatsku), B. Šiljegović (glavni urednik Redakcije za povijest KPJ/SKJ), F. Trgo (glavni urednik Redakcije za vojnu povijest i NOR) i V. Visković (glavni urednik Redakcije za zajedničke tekstove). Osim 27 urednika struka Centralne redakcije na izradbi knjige radilo je 786 autora tekstova, 330 urednika struka, 12 redakcijskih sekretara i 60 suradnika (ilustratori, grafičko-likovni suradnici, lektori, dokumentaristi, korektori, kartografi i grafičko-tehnički urednici). Na prvoj knjizi drugoga izdanja Jugoslavicae okupljeno je tako više od 1200 urednika, autora tekstova i drugih suradnika. Druga knjiga (Bje-Crn) otisnuta je u prosincu 1982. Vršitelj dužnosti glavnog urednika bio je I. Cecić, koji je potpisao i treću knjigu (Crn-Đ) otisnutu 1984. Glavni urednik četvrtog sveska (E-Hrv) osnovnog izdanja Jugoslavicae objavljenog 1987. je J. Sirotković, koji je uredio i petu knjigu (Hrv-Janj) objavljenu 1988. te šestu (Jap-Kat) 1990. Raspad političkog sustava, koji je bio reproduciran i u samoj organizacijskoj strukturi projekta, utjecao je i na enciklopediju samu. Posljednjih godina nestabilno, a potom i potpuno obustavljanje financiranja projekta od svih sudionika Društvenog dogovora osim Republike Hrvatske dovelo je do obustave izradbe EJ. Dana 1. VII. 1991. raspuštene su sve redakcije te zaustavljen rad na sedmoj knjizi osnovnog izdanja.

Enciklopedije su kolektivno djelo, a malo ih je koje su tako snažno autorski obojene kao EJ. Krležin kreativni prinos, navlastito u prvom izdanju, toliko je značajan da se Jugoslavica može pribrojiti njegovu autorskom opusu.

BIBL. M. K.: Eseji VI, SDMKZ, sv. 24, Zagreb 1967; 99 varijacija, Beograd 1972.

LIT.: T. Ladan, Ta kritika, Zagreb 1970; I. Gostl, O nekim sociolingvističkim aspektima višejezičnih izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Godišnjak Saveza društava za primijenjenu lingvistiku, 1980-81, 4-5; L Cecić, Miroslav Krleža stvarao je našu povijest, Oko, 7-12.1. 1982; S. Lasić, Krleža. Kronologija života i rada, Zagreb 1982; I. Gostl Ostvarivanje ravnopravnosti jezika naroda i narodnosti u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije, Sveske, 1984, 5-6; isti, Lingvistika i lingvisti u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije, Posebna izdanja ANUBiH, knj. LXXXII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 18, 1987; isti, Krugovi znanosti i umjetnosti. Pogled na povijest enciklopedizma s posebnim osvrtom na enciklopedizam u Hrvata, Republika, 1988, 11-12; isti, Iseljeništvo u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije, Migracijske teme, 1989, 4; J. Šentija, Krležine uredničke i recenzentske intervencije u Općoj enciklopediji, Radovi Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža«, 1991, 1; S. Vereš, Krleža enciklopedist, ibid.; V. Visković, Enciklopedizam Miroslava Krleže, ibid.

Ig. G.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJE. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 13.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/enciklopedija-jugoslavije>.