FILIPOVIĆ, Filip

FILIPOVIĆ, Filip, revolucionar (Čačak, 21. VI. 1878 - Moskva, travanj 1938). Srednju školu završio u Čačku, studirao tehniku u Beogradu a zatim ma-tematiku u Petrogradu, gdje se nakon diplomiranja zaposlio kao predavač matematike. Još kao gimnazijalac bio je pod utjecajem ideja S. Markovića, te se u Petrogradu priključuje socijaldemokratskoj organizaciji. Za revolucionarnih zbivanja u Petrogradu 1905. bio je uhapšen. Surađivao je u petrogradskom lijevom tisku. God. 1912. vraća se na poziv beogradske Radničke komore u Srbiju. Za I. svj. rata bio je zarobljenik u Austriji, gdje započinje suradnju s lijevim radikalima iz Austrijske socijaldemokratske stranke. Sudjeluje 1918. na osnivačkoj konferenciji KP Austrije. Protjeran iz Austrije potkraj 1918, u Budimpešti se povezuje s ruskom komunističkom grupom. Vraća se 1919. u zemlju gdje radi na organizaciji komunističkih grupa i njihovu ujedinjenju u jedinstvenu organizaciju. Jedan je od osnivača Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) i njezin prvi sekretar. Izabran je 1920. na komunističkoj listi za predsjednika beogradske općine te poslanika u Ustavotvornoj skupštini. Uhićen je 1921. i osuđen na dvije godine robije. Na početku 1924. postaje sekretar Centralnoga izvršnog odbora KPJ. Odlazi u Moskvu 1924. na V. kongres Kominterne gdje je izabran za člana Izvršnog komiteta. Obavlja visoke dužnosti u KPJ i Ko- minterni do 1938. kad stradava u staljinskim čistkama.

Na početku 20-ih godina susreće se s Krležom i zajedno su na organizacionom partijskom radu u Hrvatskom primorju. Ta veza traje i kasnije. Kad je Filipović 1924. vodio delegaciju članova CK KPJ na V. kongres Kominterne, Krleži je bilo poručeno da prenese partijske materijale delegacije do Berlina, što je on uspješno obavio. Stigavši u Moskvu na početku 1925, K. se sastao s Filipovićem s kojim je razgovarao o situaciji u zemlji i u međunarodnom komunističkom pokretu. U svojim dnevničkim za-pisima i esejima K. često spominje Filipovića kao žrtvu staljinskih procesa.

I.Ok.