FORETIĆ, Dalibor

FORETIĆ, Dalibor, kazališni kritičar (Šibenik, 13. I. 1943). Diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Zadru i Pravnom fakultetu u Zagrebu; novinarstvom se bavi od 1964. God. 1972-82. stalni je kazališni kritičar u Vjesniku (neko vrijeme i urednik kulturne rubrike), a od 1982. u tjedniku Danas (također neko vrijeme urednik kulturne rubrike). Kazališne kritike i eseje piše i za teatrološke i književne časopise (Prolog, Scena, Dubrovnik, Naši razgledi i dr.).

U kritikama ponajveću pažnju posvećuje redateljskoj interpretaciji dramskog teksta; naklonjen kazališnim eksperimentima, kazalištu izvan institucija i redateljima koji predstavu ne shvaćaju kao transponiranje dramskog teksta iz književnoga u scenski jezik, nego kao autonomno i autorsko umjetničko djelo, uz zahtjev da u »svakom novom scenskom čitanju klasike« bude »unutarnje logike koja pokazuje da se poštuje predložak«. U knjizi Borba sa stvarima (Zagreb 1986), koja ima isti naslov kao Krležina pjesma u knjizi Lirika (1919), Foretić je sabrao kritike mnogih jugoslavenskih i dviju sovjetskih predstava rađenih 1972-86. po Krležinim tekstovima. Kritike je razvrstao u četiri poglavlja: Oživjele legende (o uprizorenjima Areteja, Puta u raj i Legendi); Korak naprijed, dva koraka natrag (o Galiciji / U logoru, Vučjaku i Golgoti); Put k Glembajevima (o dramama iz glembajevskog ciklusa); Valcer smrti (o predstavama »koje su rađene po nedramskim predlošcima«). Kritikama dodaje predgovor Krležina teatarska galaksija, gdje »Krležin dramski svijet« ocjenjuje kao »poetički jedinstven«, bez obzira na stilske i tematske mijene, i drži ga ponajvećim obolom »revolucioniranju teatra« u nas poslije Držića. Sudi da je na razdoblje koje je pratio kao kritičar ponajviše utjecala Radojevićeva redateljska interpretacija Kraljeva (Zagrebačko dramsko kazalište, 1970), s »dva postulata koja su bitna za sve iduće izvedbe Krležinih dramskih djela«: prvi je »svijest o dramskoj (i scenskoj) otvorenosti tih djela«, a drugi je svijest o tome »da se ideja djela ne može scenski realizirati kroz pojedinačne glumačke kreacije, već putem cjelokupnog korpusa predstave«. Među kritikama pojedinih predstava opsegom se i temeljitošću napose ističu prikazi Areteja i Kristofora Kolumba na Dubrovačkim ljetnim igrama (1972, odn. 1973), Michelangela Buonarrotija na Splitskome ljetu (1977), Hrvatske rapsodije u Zagrebačkom kazalištu mladih (1975), Golgote u tvorničkoj hali »Rade Končara« (1974), Gospode Glembajevih u Dramskom kazalištu »Gavella« (1984), Povratka Filipa Latinovicza u Varaždinu (1985; uz pogrešno navođenje da je to prva dramatizacija tog romana) i Sprovoda u Theresienburgu u Sarajevu (1984).

Opremljena Kazalom imena Krležinih drama i predstava, te kazališta u kojima su izvedene, Foretićeva knjiga daje niz informacija i kritičkih prosudbi o uprizorenjima Krležinih tekstova u sedamdesetim i osamdesetim godinama.

B. Sen.