Fragmenti

»FRAGMENTI«, kratka proza objavljena u Književnim novostima 13. VI. 1914, a zatim uvrštena kao dodatak autobiografskoj prozi Dnevnik 1933-42 (Sarajevo 1981). Donosi sjećanje na fragmente slika iz djetinjstva. Uređeni dječji svijet nadsvođen Bogom, u suglasju je s lirski idiličnim opisom i doživljajem prirode. Ljepotu svijeta prirode i tajnovitih knjiga počinju narušavati surovi elementi stvarnosti (crni strojevi, prljava lica, novac), što dječaka uvode u život »bezbrojnih parazita velike varoši«. Snažan doživljaj smrti u cirkusu povezuje se s osjećajem straha od Boga izazvanim nejasnom predodžbom o grijehu. To se uzbuđenje smiruje u zanosu molitve i čežnji za pretapanjem u nju. Čistoća djevičansko-religioznog dječjeg zanosa obuhvaća i mladoga patra čiji cjelov u kapelici unosi u dječaka novi, nepoznati nemir. Subverzivno fizičko razbija na trenutak uzvišenost vjerskoga zanosa i upućuje na postojanje nekog svijeta izvan molitve. Opčinjenost obredom prenosi se u čarobni svijet kazališta. Dječak želi pobjeći u taj privlačni svijet ljepote, što mu je opet predočen kao svijet njemu nerazumljive grešnosti. Nakon valova mira i nemira što se ritmički smjenjuju s naslućivanjem i otkrivanjem svijeta, dječak gasi kandilo, ruši svoj kućni oltar i od istih dasaka počinje graditi kazalište: svijet grijeha. U Fragmentima su i na nominalnoj razini prisutni autobiografski elementi (dječak Frici, škola na Kaptolu). Misaoni svijet što će kasnije zaokupljati Krležu, predočen je tek u naznakama dječakovih pitanja (»Zašto je svijet?«). Kontrastno smjenjivanje dječakovih stanja prati i smjena godišnjih doba označujući ciklus odrastanja. Ekspresija je lirska, ugođaj sjetan a izričaj jednostavan, daleko od barokne bujnosti.

J. S. R.