FRIEDJUNGOV PROCES

FRIEDJUNGOV PROCES, politički proces nazvan po glavnooptuženom Heinrichu Friedjungu, austrijskom povjesničaru. Vodio se u Beču 9 - 22. XII. 1909, na osnovi tužbe Hrvatsko-srpske koalicije protiv lista Reichpost, glasila bečkih kršćanskih socijala, te protiv Friedjunga, autora serije članaka napisanih na temelju dokumenata dobivenih iz austrougarskog Ministarstva vanjskih poslova, a koji su teretili Koaliciju, posebno Supila, za veleizdajničku suradnju sa srpskom vladom oko podizanja ustanka u južnoslavenskim zemljama Monarhije. Vrhovi Monarhije nastojali su proces iskoristiti za razbijanje Koalicije sa svrhom da njezine konzervativne elemente pridobiju za suradnju s režimom. Da bi se to ostvarilo, trebalo je politički onemogućiti Supila. Stoga je u raspravi bilo nužno diskreditirati ga kao političara, prikazati ga kao plaćenika ne samo Srbije nego i funkcionara i agenata Monarhije. Proces je pokazao da su optužbe protiv Koalicije i Supila neosnovane. Štoviše, utvrđeno je da se one zasnivaju na krivotvorenim dokumentima, što je teško kompromitiralo vladajuće krugove Austro-Ugarske.

U Krležinoj interpretaciji Friedjungov proces usmjeren je ne toliko na slamanje Koalicije koliko na političku »likvidaciju« Supila od strane velikoaustrijskih, odn. dualističkih snaga Austro-Ugarske zbog njegove postojane protuaustrijske i protudinastičke politike, što je zacijelo posljedica njegova tumačenja činjenice da je upravo Supilo bio najčešće i najteže optuživani član Koalicije. Zbog toga, ali i zbog uvjerenja da se Koalicija prema Supilu u procesu ponijela izdajnički, dopustivši mu da napusti njezine redove iako je bila utvrđena njegova nevinost, on izražava neslaganje s ocjenama da je riječ o događaju koji je predstavljao »jednu od najvećih moralnih pobjeda Hrvatsko-srpske koalicije, na liniji antiaustrijske politike«. Utoliko je njegovo shvaćanje blisko Supilovu. On je, naime, bio uvjeren da golema moralna pobjeda Koalicije na procesu 1909. krije u sebi njezin poraz.

Iako K. Friedjungov proces doživljava i tumači ponajprije kao tešku intimnu Supilovu dramu, on ipak ne gubi iz vida činjenicu da su vladajući faktori Monarhije njime nastojali uništiti Koaliciju, odn. razbiti hrvatsko-srpsku suradnju koja je bila rezultat njezine politike, a koja nije odgovarala njihovim interesima. U vezi s time ističe da je ta »prividno juridički odigrana komedija« ujedno bila proces protiv »hrvatstva«, tj. protiv jugoslavenski usmjerene hrvatske politike koji je završio slomom Koalicije i njezine političke koncepcije, potkrepljujući to tvrdnjom da je nakon 1909. njezina politička linija bila dosljedno režimska.

BIBL. M. K.: Slom Frana Supila, Književnik, 1928, 2.

Mo. St.