GEORGE, Stefan

GEORGE, Stefan, njemački pjesnik (Büdesheim, 12. VII. 1868 - Minusio kraj Locarna, 4. XII. 1933). Njegov je poetski opus najistaknutiji njemački prilog evr. simbolizmu. Polazište su mu bile tekovine franc. pjesnika, osobito Baudelairea i Mallarméa (koje je nadahnuto ali vrlo osobno prevodio). Majstor sonornoga njemačkog stiha koji izražava njegove doživljaje ekskluzivne ljepote, umjetnikove osame i, naposljetku, uvjerenje srodno Nietzscheovu: da su estetske kategorije nadređene svima ostalima. Ekskluzivnost pa i ezoteričnost isticao je u svojim zbirkama pjesama demonstrativno, služeći se posebnom grafijom i interpunkcijom. Vrhunac su mu pjesme srednjeg razdoblja (zbirke Das Jahr der Seele i Der Teppich des Lebens).

Krleža je prema njemu, kao i prema većini pjesnika te orijentacije, imao ambivalentan odnos. U Krležinim se tekstovima on sve do 30-ih godina, do eseja u povodu smrti (Stefan George, Danas, 1934, knj. I, br. 2), gotovo i ne spominje, no može se pretpostaviti da je već oko 1910 (u vrijeme kada su pjesnikove zbirke, objavljivane isprva u privatnim nakladama, već bile pristupačne javnosti) upoznao pojedine pjesme. Pjesnički ezoterik George ostao je, i kod Krleže, u sjeni Rilkeova stvaralaštva, koje je iz različitih razloga izazvalo mnogo jači odjek. Indikativno je da Krležin esej retrospektivu povezuje s posve općenitim razmatranjima o pjesništvu, ali da u njemu nema odjeka osobnoga, intimnog odnosa prema Georgeu.

LIT.: Z. Konstantinović, Krleža o nemačkoj i skandinavskoj književnosti, Miroslav Krleža (zbornik), Beograd 1967.

V. Žm.