Henri Barbusse o Balkanu

»HENRI BARBUSSE O BALKANU«, članak objavljen u Jutarnjem listu, 3. X. 1926, a zatim u knjizi Deset krvavih godina i drugi politički eseji (Zagreb 1957). To je Krležin osvrt na knjigu H. Barbussea Krvnici (Pariz 1926), koja je odmah nakon objavljivanja bila zabranjena u svim balkanskim državama. Kako nije bila dostupna, K. opširno izlaže činjenice što ih knjiga iznosi. Barbusse ju je napisao nakon što je proputovao Balkanom 1925, a namijenjena je, prema Krleži, onome dijelu javnoga mnijenja Evrope što je uljuljano u svoju prosvijećenost i civiliziranost pa ne vjeruje krvavim balkanskim činjenicama. Dokumentarno izlaganje prikriva autora koji se osjeća kao subjekt tek onda kada se njegove »naivne predodžbe o evropskoj civilizaciji« iskazuju kao snebivanje nad događajima balkanske svakodnevice. K. faktografski izlaže porazna Barbusseova svjedočanstva o prosvjetnim, kulturnim, gospodarskim i političkim prilikama u balkanskim državama. Uz podatke o nepismenima, nezaposlenima, cijenama i lihvarstvu, Barbusse dokumentarno analizira i strukture vlasti i državnih aparata te ostalih snaga što su od političke važnosti na Balkanu. Izbori se provode pod pritiscima i protivno demokratskim načelima, ljudska prava se ne poštuju, a represivni aparati tih zemalja raspolažu golemim kapitalom, tiskom i agentima, a također i golemim brojem ubijenih i nestalih osoba. Osobito opisuje događaje u Bugarskoj, citira imena bestijalno ubijenih intelektualaca, političara i funkcionara što K. komentira riječima: »Palež, ludilo, oganj, smrt!«, te mišlju kako su takvo stanje odredile velike sile u Trianonu pa stoga na Balkanu cvate samo emigracija. K. se kraće osvrće na razvoj književnoga djela H. Barbussea koji se intelektualno približava ljevici, a knjiga dokazuje neke njegove poglede o evropskome konzervativizmu i inertnosti javnoga mnijenja. Stoga je dužnost intelektualaca, misli Barbusse, da argumentima obore taj evropski konzervativizam jer je balkanski pakao opomena evropskoj civilizaciji. Također smatra da bi se sva granična i etnička pitanja mogla riješiti u okviru »Ujedinjenih Država Balkana«. K. ne polemizira s navodima iz knjige niti ih naglašenije komentira, fascinira ga istina njezine dokumentarnosti jer »u toj knjizi balkanskoj i krvavoj fakta i cifre govore jezikom okrutnijim i tvrđim od svakog opisa i svake boje«.