HERMES TRISMEGISTOS

HERMES TRISMEGISTOS, grecizirani nadimak egipatskog boga Mjeseca Thotha »pisara bogova«, koji je smatran začetnikom mnogih znanosti, pogotovo alkemije. Pod tim nazivom, u prvim stoljećima poslije Krista javljaju se spisi za koje se držalo da su ostaci egipatske mudrosti, a bili su ustvari filozofski tekstovi orijentalnoga i grčkog podrijetla, koji su utjecali na kršćansku i arapsku teologiju i filozofiju. U XV. st. preveo je Marsilio Ficino na latinski zbirku »hermetičkih« spisa Hermeticum corpus ili Codex Hermeticus, što je postalo važnim izvorom humanističkog neoplatonizma. U Hrvata je H. Trismegistosa na latinski prevodio F. Petrišević.

Krleža ga spominje na nekoliko mjesta te ustanovljuje da je magija sedam tisuća godina vladala mnogim civilizacijama, da bi se na početku nove ere pojavili spisi H. Trismegistosa, što je »bila mješavina najnevjerojatnijih ideja i predodžaba« o postanku svijeta i djelovanju nepoznatih sila na život ljudi. Arapi pridaju važnost u tim spisima medicinskoj magiji i drugim okultnim naukama, a u IV. st. javlja se Pseudo-Hermes (Kyranides), koji nabraja alfabetskim redom mističnu medicinsku materiju. Zatim se opisuju svemirske pojave i metali, te alkemija koja pomaže čovjeku da se razvije do najviših mogućnosti. K. zaključuje: »sredovječni, zapadnoevropski okultizam temelji se na tlapnjama Hermesa Trismegistosa«.

BIBL. M. K.: O Paracelzu, Eseji II, SDMKZ, sv. 19, Zagreb 1962, str. 56-57; Varijacije na temu o umjetničkom stvaranju, Eseji VI, SDMKZ, sv. 24, Zagreb 1967, str. 154.

Lj. Do.