HOBBES, Thomas

HOBBES, Thomas, engleski filozof (Westport, 5. IV. 1588 - Hardwick, 4. XII. 1679). U nizu tekstova s povijesnom i ideološkom tematikom Krleža spominje Hobbesa, ali nikad o njemu ne govori opširnije. Naglašava njegovo mjesto između pretkopernikovskoga srednjeg vijeka i novovjekovnog materijalizma i smješta ga na liniji kritičkog mišljenja od F. Bacona do J. Lockea i dalje, te nastojanja da razum zagospodari stvarnošću. Ipak, u autoru znamenite knjige Leviatan (1651) vidi mislioca prema kojemu je čovjek čovjeku vuk, dok bi - suprotstavljajući ga svom shvaćanju Lenjinova naslijeđa (u Izletu u Rusiju) - po Krleži čovjek morao čovjeku postati čovjek i u XXI. st. postići slobodan razvitak pojedinčevih sposobnosti. Hobbesov determinizam i zagovaranje apsolutizma drugdje prethode, kaže K., fašizmu. Kao kontrarevolucionarni emigrant za vrijeme Cromwella, koji je srušio englesku monarhiju, Hobbes se, tjeran unutrašnjim nemirom, vraća u domovinu, naglašava K u eseju o F. J. Goyi. Temom na koju ovdje samo aludira književno se K produbljeno pozabavio u nizu svojih drama i proznih djela.

BIBL. M. K.: Francisco José Goya Lucientes, Književna republika, 1927, knj. IV, br. 2; Razgovor o demokraciji, o humanizmu i o socijalizmu, Eseji IV, SDMKZ, sv. 21, Zagreb 1963.

I. Vn.