Hofmannsthal

»HOFMANNSTHAL«, članak objavljen u Književniku, 1929, 9. U predratnim zbirkama eseja članka začudo nema, iako su u njih uvrštavani i napisi o manje važnim autorima. Usprkos izrazito prigodnom karakteru, tekst je ipak više nego usputni feljton. Prilike za polemiku protiv jednostrano konzervativne slike o Hofmannsthalu bilo je dosta, pa začuđuje što se Krleža na ta recepcijska pitanja osvrće samo kratko. Razmišljajući o Hofmannsthalu, naglasak stavlja na dvije najvažnije stvaralačke etape: najraniju i završnu. Način na koji karakterizira pjesme i lirske drame tipičan je primjer njegove varijante impresionističke kritike, što pretežno parafrazira dojmove stečene lektirom. K. priznaje i ranim djelima veliku sugestivnost, ali ističe artificijelnost takvog shvaćanja poezije: »kroz okvir tih stihova promatra nas ,Ljepotaʻ čitavog jednog kavanskog doba, kada su kavane plovile nad zemljom kao zrakoplovi«. Međutim, primjer što ga K. navodi, svoj slobodni prepjev poznate pjesme Ballade vom äuβeren Leben, zapravo predočuje jedno drugo usmjerenje u Hofmannsthala, poeziju egzistencijalne oporosti, koja je daleko od secesionističke dekorativnosti. U prepjevu, uostalom, ima više »secesije« nego u originalu. K. visoko ocjenjuje kasne komedije (npr. Der Schwierige), kojima je »iz apstrakcije stupio u stvarnost«. Neuspjeh tih komada kod suvremene publike uspoređuje s neuspjehom prvih Proustovih djela u Francuskoj.

LIT.: Z. Konstantinović, Krleža o nemačkoj i skandinavskoj književnosti, Miroslav Krleža (zbornik), Beograd 1967;M. Stančić, Miroslav Krleža i njemačka književnost, Zagreb 1990.