JACOBSEN, Jens Peter

JACOBSEN, Jens Peter, danski pripovjedač i pjesnik (Thisted, 7. IV. 1847 - Thisted, 30. IV. 1885). Uz H. Ibsena i J. A. Strindberga najosebujnija stvaralačka ličnost skandinavskih književnosti u razdoblju naturalizma i simbolizma. Evropski ugled stekla su mu djela tek poslije, osobito njegovo glavno djelo, roman Niels Lyhne (1880), prožet autobiografskim elementima. Autorovo su tematsko težište iskustva mladih intelektualaca i umjetnika koji se zbog svojih nazora, napose zbog pristajanja uz prirodoznanstveni determinizam (Jacobsen je prevodio Darwina!), sukobljavaju s ideološkim tradicijama. Preteže, međutim, individualnopsihološka vizura, a ne društvenokritička. Taj dojam pojačava sjetan, nijansiran impresionistički izraz Jacobsenove proze.

O danskom klasiku Krleža nije posebno pisao, osvrtao se na njega samo usput, spominjući ga kao zastupnika evropskog impresionizma, preteču R. M. Rilkea i M. Prousta. U članku »Otac« Augusta Strindberga (Književna republika, 1924, knj. II, br. 3) napisao je da su od svih skandinavskih pisaca Strindberg i Jacobsen najdublje zadrli u njega - Jacobsen kao »lirska tišina«. Dojmovi kolorističke proze Nielsa Lyhnea najprepoznatljiviji su u Povratku Filipa Latinovicza.

LIT.: Z. Konstantinović, Krleža o nemačkoj i skandinavskoj književnosti, Miroslav Krleža (zbornik), Beograd 1967; P. Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Zagreb 1969 (V. izd. 1982).

V. Žm.