Jeruzalemski dijalog

»JERUZALEMSKI DIJALOG«, pjesma prvi put objavljena u Srpskom književnom glasniku, 1931, knj. XXXIV, br. 3, pod zajedničkim nazivom Pet pjesama. Nije objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937), nego tek 1949. u zbirci Lirika (Zagreb 1949), te kao dio ciklusa Ranjavi motivi u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Rasute je rime.

Koristeći se novozavjetnom pričom o porijeklu i djelima Isusa Nazarećanina, Krleža ispisuje satiričnu pjesmu o izmišljenom gradskom huncutu čije se porijeklo poklapa s vulgariziranom verzijom porijekla Isusa Krista. Pjesma je ispisana u dijaloškoj formi. Blagoglagoljive žene iznose postupno većinu podataka iz Isusova života. Dekontekstualizirane činjenice nanovo su kontekstualizirane u okružje gradskih ulica, te rečenom metodom ostvaruju učinak parodije. Neprimjerenost reinterpretacije jedne od temeljnih civilizacijskih i kulturoloških legendi pjesmu čini duhovitom i očuđuje njen sadržaj. Kulminaciju podudarnosti i atmosfere pjesme uopće, K. ostvaruje u posljednja dva stiha u kojima jedna od sugovornica (u pravilu je to ona »mudrija«) upozorava drugu da bi takav fakin veoma lako mogao »svršiti na križu«.