KADETSKA ŠKOLA U PEČUHU

KADETSKA ŠKOLA U PEČUHU (Magyar királyi honvéd hadapród iskola), jedna od 18 nižih pješadijskih vojnih škola Austro-Ugarske Monarhije koje su pripremale trupne časnike. U škole su primani mladići od 14 do 17 godina sa završenim 4. razredom gimnazije. Nakon četiri godine školovanja pitomci su u pravilu bivali promaknuti u najviši dočasnički čin, u kadete. Pitomci s natprosječnim uspjehom nakon treće godine mogli su nastaviti školovanje u vojnim akademijama. Škole u Nagyváradu (Oradea) i Pečuhu imale su madžarski nastavni jezik i pripremale su časnički kadar za honvedske, odnosno domobranske jedinice.

Krleža je u kadetsku školu primljen 1908. Prema njegovim sjećanjima bio je uzoran đak, a prema sačuvanoj svjedodžbi treći razred je završio 1911. s vrlo dobrim uspjehom. Iz 19 predmeta (od 23) ocijenjen je najvišom ocjenom vrlo dobar (4), a iz 4 predmeta s dobar (3); prosječna ocjena bila je 3,82, a među 54 učenika bio je na petom mjestu. Komanda škole predložila ga je za vojnu akademiju Ludoviceum, s državnom stipendijom.

Pečuške godine za Krležu znače prve susrete i s djelima madžarskih književnika (Petőfi, Vörösmarty), a dojmovi i uspomene iz tog razdoblja odrazili su se u njegovu literarnom opusu. U Sprovodu u Teresienburgu opisan je autentičan Pečuh, geografski i urbanistički, a likovi iz ratnih novela, glembajevskog ciklusa i Zastava jasno odražavaju umjetnički transponirane društvene i psihološke karakteristike pripadnika austrougarskoga časničkog zbora, što ih je K. upoznao za školovanja u kadetskoj školi.

BIBL. M. K.: Iz knjige Izlet u Madžarsku 1947, Republika, 1953, 12.

LIT.: P. Matvejević, Razgovori s Miroslavom Krležom, Zagreb 1971; I. Lőkös, Miroslav Krleža és a magyar progresszió, u knj. Hidak jegyében, Budapest 1974; isti, Uspomene i marginalije uz Krležine mađarske teme, Forum, 1982, 10-12; S. Lasić, Krleža, Kronologija života i rada, Zagreb 1982; Đ. Zelmanović, Nepoznati dokumenti o M. Krleži, Vjesnik, 2. X. 1982; isti, Ocjene i karakteristike vrlo dobre, ibid., 9. X. 1982; I. Lőkös, Krleža Glembay-ciklusának magyar élményanyagáról, u knj. Magyar és délszláv irodalmi tanulmányok, Budapest 1984.

Đ. Zć.