Kako je danas došla kiša

»KAKO JE DANAS DOŠLA KIŠA«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pir iluzija, te u konačnoj verziji u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom s nepravilno raspoređenom ukrštenom, obgrljenom i parnom rimom. Središnji motiv harfe što elegičnom zvonjavom struna nagovješćuje kišu, pokreće u zaokruživanju teme daljnje nizanje motiva podudarnih značenja. Čestim uzmasima, koji usporavaju ritam, Krleža postiže ujednačenu elegičnu atmosferu. Lirski subjekt ulazi u prostor pjesme u liku šetača. Dominantna elegičnost pretvara se u posljednjoj šestini u himnički napjev koji upućuje na antropocentričnost pjesme, koje se poenta sastoji u čovjekovu pozitivnu odnosu spram okruženja prirode (»kiša plače, romoni, / a harfa radosno zvoni: /'Čovjek u slavu kiše / šarena svijetla kuri.' / A napjev kikoće neba, / i teče, i plače i curi.)