Kako je žalosna noć u malome gradu

»KAKO JE ŽALOSNA NOĆ U MALOME GRADU«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 1, zajedno s pjesmama Bonaca u predvečerje, Pjesma svjetioničara i Sat, pod zajedničkim nazivom Pjesme, a zatim u Knjizi pjesama (Beograd 1931); kao dio ciklusa Ranjavi motivi objavljena je u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastoji se od četiriju distiha. Prvi i četvrti dvostih imaju leoninsku rimu, dok se u drugom i trećem rimuju sredina prvoga retka s krajem drugoga i kraj prvoga sa sredinom drugoga. Bogata je asonancijama i aliteracijama.

Po distribuciji motiva pjesma bi se mogla povezati i u dva katrena. U prvom dvostihu autor unosi temeljne civilizacijske mitove/motive učmalosti i filistarstva. Razrađujući srodne motive ništavnosti u dominirajućoj sivoj atmosferi pjesme, Krleža se na planu zvučnosti uzastopno služi anakruzom pridodajući cjelokupnom dojmu još jedan element. U trećoj strofi pjesnik naglašava klimaksom dojam uzaludnosti (»života gasnu krugovi u sivoj močvari brige«). U posljednjoj strofi ton propozicionalnosti postiže se eliminiranjem anakruze. Pjesma se tada zatvara u tematski okvir kojim se konstatira uzaludnost i promašenost života, ovoga puta u gradu (»ječi fijakersko kopito, svršeno sve je i propito«).