Kako se kod nas piše o slikarstvu

»KAKO SE KOD NAS PIŠE O SLIKARSTVU«, tekst objavljen u Književnoj republici 1926, knj. III, br. 2. Napis je dio polemike koju je Krleža tada vodio s nekim likovnim kritičarima. Nakon jednog njegova osvrta (Grafička izložba 8. III. - 20. III 1926, Obzor, 11. III. 1926), u kojem posve negativno piše o izložbi šestorice umjetnika (Augustinčića, Grdana, Mujadžića, Pećnika, Postružnika, Tabakovića), zaredali su se ozbiljni prigovori Krležinim shvaćanjima; najveća imena profesionalne likovne kritike zamjerila su mu neobaviještenost i nekompetentnost. Članak Kako se kod nas piše o slikarstvu njegov je odgovor tim kritičarima, a posvjedočuje i njegovu uvrijeđenost i osjećaj napadnutosti. K. ponovno donosi tekst svoje kritike Grafičke izložbe i rezimira bitne teze. Svakom od kritičara (Draganiću, Kauriću, Ćurčinu, Žimbreku, Pasariću, Tokinu) odgovara na iznesene prigovore, no i proširuje argumentaciju zapažanjima o ostalom njihovu kritičarskom djelovanju. U nekolicine ga smeta njihova nedosljednost, utoliko što podupiru progresivne, inovativne umjetničke tendencije podjednako kao i one konzervativne. Taj prigovor K. upućuje Draganiću, ali i I. Kršnjavom i M. Cihlar-Nehajevu.

U toj je polemici K. prigovore (što su dijelom imali svoje opravdanje) dočekao širim pitanjem o smislu likovne kritike, odbacujući konvencionalnu kritiku koja o svemu piše afirmativno.