KALEZIĆ, Vasilije

traži dalje ...

KALEZIĆ, Vasilije, povjesničar književnosti i publicist (Danilovgrad, 10. IV. 1931). Gimnaziju završio 1950. u Titogradu (Podgorici), a Filozofski fakultet 1955. u Beogradu. Profesor gimnazije u Vršcu (1955-59), direktor gimnazije u Bečeju (1959-63), savjetnik u Zavodu za unapređenje obrazovanja Vojvodine (1963-73), direktor Drame Srpskoga narodnog pozorišta u Novom Sadu (1973-80), upravnik Narodnog sveučilišta »Stari grad« u Beogradu (1980-82), te urednik u izdavačkom poduzeću »Narodna knjiga« (od 1982). Važnija su mu djela: Kritički sporovi (1969); Novi kritički sporovi (1973); Sukobi socijalne literature i nadrealizma (1975); Pokret socijalne literature (1975); Polemika o socijalnoj literaturi (1977); U Krležinom sazvježđu (1982); Ivo Andrić u našim sporovima (1985); Đilas-miljenik i otpadnik komunizma (1988); Ljevica u sukobu sa Krležom (1990).

Bavi se uglavnom međuratnom srpskom i hrvatskom književnošću; preferira istraživanje političkih ideja koje su ideologijski determinirale pojedine književne pojave i intelektualna strujanja, često zapostavljajući njihove specifično literarne aspekte. Izrazito je sklon polemičnom stilu pisanja, rado bira atraktivne teme ne kloneći se publicističkog senzacionalizma (npr. u obradi političkih aspekata djelovanja I. Andrića, odnosno u analizi Krležinih veza s J. Brozom-Titom i F. Tuđmanom). Budući da su u samom središtu Kalezićevih istraživačkih interesa međuratna socijalna književnost i sukob na intelektualnoj ljevici, Krleža se često javlja kao važna književna i politička ličnost u njegovim knjigama. U djelu Pokret socijalne literature, analizirajući svjetski i jugoslavenski kontekst u kojem se realizira fenomen socijalne književnosti, Krležu naziva »pretečom i rodonačelnikom socijalne literature«; međutim, Kalezić sa žaljenjem konstatira da Krleža, »koji je točno uočio neke slabosti socijalne literature, kao što su jednostranosti tendencije, uprošćavanja stvaralačkog postupka i precenjivanja uticaja umetnosti«, zbog vlastitih »psiholoških i moralnih slabosti« nije želio prihvatiti ulogu predvodnika socijalne literature. Po Kaleziću, Krleža je socijalne pisce napao »grubim i uvredljivim rečima, ponavljajući u suštini optužbe koje su, pre njega, izrekli najreakcionarniji građanski pisci i novinari«.

Knjiga U Krležinom sazvježđu publicirana je neposredno nakon Krležine smrti a u njoj su sakupljeni raznorodni Kalezićevi tekstovi: referati prethodno pročitani na znanstvenim skupovima (npr. Krleža u našoj školi, Sarajevo 1973; Krleža, Cesarec i revolucionarna književnost, Zagreb 1978); tekst Krleža i socijalna literatura prenesen je iz knjige Pokret socijalne literature; najveći broj tekstova polemički je intoniran: Krleža i Tito u sukobu na ljevici (polemika s P. Matvejevićem); Krleža u sumnjivom preštampavanju; Krleža i komunistička partija; Krleža i Dijalektički antibarbarus danas; Haos u odjecima na Krležin polemički spis. Za razliku od Pokreta socijalne literature, koji obrađuje samo ranu fazu sukoba na ljevici, ova knjiga, usprkos fragmentarnosti, neujednačenosti stila i metode, prezentira cjelinu sukoba. Najzanimljiviji su dijelovi knjige poglavlja Krleža i komunistička partija i Krleža i Tito u sukobu na ljevici u kojima Kalezić, navodeći bogatu faktografsku potkrepu, nastoji dokazati da spor na ljevici 1939. i 1940. prerasta u biti u sukob Krleže s vrhom KPJ, te da je i sam Tito angažirani sudionik sukoba.

Opsežna knjiga Ljevica u sukobu sa Krležom kombinacija je esejističkih bilježaka o sukobu na ljevici i zapisa razgovora (autor ih naziva svjedočenjima) koje je Kalezić vodio s mnogim sudionicima sukoba, među kojima se zanimljivošću i novim činjenicama što mogu biti korisne istraživačima ističu razgovori s M. Đilasom, R. Zogovićem, V. Bakarićem, R. Čolakovićem, S. Pricom, B. Kreftom, O. Davičom i samim Krležom. Knjigu je Kalezić podijelio na tri dijela: prvi (Nova literatura i prvi nesporazumi) obuhvaća svjedočenja vezana za članak Bogomira Hermanna Quo vadis, Krleža? i sve što je prethodilo tom tekstu; u drugom dijelu (Politička pozadina i osnova sporova) govori se o ideološkoj podlozi sukoba, o političkoj platformi KPJ te o stavovima Krleže i njegovih suradnika; treći dio (Vrhunac sukoba) bavi se časopisom Pečat i Književnim sveskama.

Kalezićevi napisi o Krleži i sukobu na ljevici donose zanimljivu i vrijednu činjeničnu građu, ali su često ostrašćeno pisani, snažno impregnirani autorovim ideološkim pogledima. Kalezić uvažava Krležu kao velikog književnika, ali temi sukoba na ljevici pristupa trudeći se da svojim istraživanjem podupre i opravda idejnu poziciju Krležinih protivnika, osobito R. Zogovića.

R.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

KALEZIĆ, Vasilije. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/kalezic-vasilije>.