Kamo plove ovi gradovi?

traži dalje ...

»KAMO PLOVE OVI GRADOVI?«, pjesma prvi put objavljena u Danasu, 1934, 5, zajedno s pjesmama Pjesma čovjeka bez posla, Noć u velegradu i Tolerirana djevojka. U ciklusu O snovima, o samoćama i o mjesečini objavljena je u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Sastavljena je od četiriju tercina s rasporedom rima abb/acc/bdd/eff. U pjesmi sa stihovima pretežno jampske inercije, Krleža nizanjem retoričkih pitanja oslikava uzaludnost i sivilo svakodnevne egzistencije. Sumoran ton rezignacije pomiješan s katastrofičkim slutnjama apostrofira motivima blatnih okana s tužnim licima, trulih krovova, prazne zvonjave i sivog neba. Rasap civilizacijskih vrednota i njezinu hipokriziju K. ocrtava u trećoj tercini (»Lukovi crveni s mrtvim svecima / i blatne krpe gnjilih novina, / sa lažima i smradnim recima«). Pesimističnu viziju na propast osuđene svakodnevice K. u posljednjem stihu eksplicira zlim slutnjama (»Nad gradom šumi čađav lepet ptica«).

Na. Pe.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Kamo plove ovi gradovi?. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.7.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/kamo-plove-ovi-gradovi>.